To što je premijer Andrej Plenković jučer zadužio ministra prometa Olega Butkovića da župana Zlatka Komadinu odvede na piće u kafić gdje ne puštaju HDZ-ovce, dio je predizborne kampanje. Lokalni su izbori za tri mjeseca i političke tenzije sve su jače. Na relaciji Zagreb – Rijeka, odnosno Vlada – PGŽ, dogodila se zadnjih dana prilično tvrda razmjena mišljenja vezano za to trebaju li se AstraZenecom cijepiti i građani stariji od 65 godina. Nakon toga Plenković je zadužio Butkovića i da Komadini tom prilikom pojasni što je sve ova Vlada napravila za Rijeku i pripadajuću županiju. I to je sve dio kampanje.

Međutim, jedna stvar koja se dogodila na jučerašnjoj sjednici Vlade ipak ne spada u čistu politiku. A to je da je Vlada usvojila prijedlog zaključka o načinu raspolaganja i završetku gradnje broda Nov. 514 koji se gradi u riječkom brodogradilištu »3. maj«. Novogradnja 514, odnosno brod za prijevoz automobila, dio je plana oporavka i pokretanja proizvodnje u »3. maju«, a nalazi se i čuva u tom riječkom brodogradilištu. Ovo je već treći brod čiju je izgradnju u »3. maju« omogućila intervencija Vlade. Ujesen prošle godine prvi takav brod bio je predan naručitelju. Vlada je bila izdala odgovarajuća jamstva za kredite koje je »3. maj« podigao kod HBOR-a i privatnih banaka, a što mu je omogućilo da dovrši Gradnju 733, samoiskrcavajući brod za rasuti teret, i u rujnu prošle godine isporuči naručitelju, kanadskoj tvrtki Algoma Central Corporation. Drugi se takav brod trenutno gradi, a dovršetak trećeg omogućit će jučerašnja Vladina odluka.

Nakon svjetske financijske krize iz 2008. u mainstream se ipak vratila teorija da država i dalje ima svoju ulogu u gospodarstvu. Neposredna je uloga bila spašavanje privatnih banaka novcem građana jer su one postale prevelike, odnosno ako bi propale, za sobom bi povukle i ostatak gospodarstva. Ali ojačala je i potreba za ulogom države kao regulatora koji drži pod kakvim-takvim nadzorom financijske institucije da ne unište prvo sebe, a sa sobom i cijeli svijet. Ali kao i igrača koji može na razne druge načine intervenirati u gospodarstvo.
Nažalost, protiv hrvatske brodogradnje išle su i neke objektivne okolnosti kakvih prije nekoliko desetljeća nije bilo. Ponajviše, riječ je o revolucionarnim promjenama u Kini i Južnoj Koreji čiji je način proizvodnje trgovačkih i teretnih brodova na tekućoj traci pomeo konkurenciju puno jaču od hrvatske. Europska su brodogradilišta nekada zapošljavala na desetke tisuća radnika, da bi u današnje vrijeme bila svedena na ostatke ostataka nekada temeljne industrije.

Vlada je u ovom slučaju napravila dobar posao. Dali su još jednu priliku Ediju Kučanu i njegovoj ekipi koja sada vodi »3. maj«, ali što je još važnije, i njihovim radnicima. Međutim, u rujnu ove godine istječe dvogodišnji moratorij na koji su pristali vjerovnici »3. maja«. Ova tvrtka, kao i ono što je još ostalo od hrvatske brodogradnje, treba neko dugoročno i održivo rješenje. Ono je nasušno potrebno, makar značilo i eventualno smanjenje broja radnika. Brod je još uvijek jedan od najsloženijih industrijskih proizvoda, profesor Ljubo Jurčić stalno govori da više dijelova imaju samo zrakoplov i SpaceShuttle. Hrvatska naprosto mora ostati industrijska zemlja. Epidemija korone pokazala je koliko je riskantno oslanjanje čak petine gospodarstva na krhku biljku koja se zove turizam. Vlada je svojom intervencijom spasila izgradnju tri broda i na taj način kupila vrijeme da se osmisli održiv model brodogradnje. Nije to nimalo lak posao. Dovoljno se samo još jednom sjetiti korejske i kineske brodogradnje koje kao s tekuće trake izbacuju brodove puno jeftinije od onih koji izlaze s domaćih navoza. Međutim, tekuća traka ima i svoje loše strane. Teže se može prilagoditi zahtjevnijem kupcu koji traži personaliziraniji i kvalitetniji proizvod. Možda bi i tu mogla biti nekakva niša za riječko brodogradilište. U svakom slučaju, dobro je da se još uvijek grade brodovi u »3. maju«. Prije nekoliko godina u jednom trenutku nije baš izgledalo da je to moguće. Za nadati se da ovo brodogradilište ipak ima budućnost. Zbog njegovih radnika, Rijeke, ali i cijele Hrvatske. Koja bi time ostala na mapi kao zemlja koja može proizvesti tako složeni proizvod kao što je brod.