Hrvatska ima pravo proslaviti i otvaranje mosta i oslobođenje zemlje. Politički problemi s BiH lako su rješivi, valjda će jednom biti i sa službenim Beogradom.
Premijer Andrej Plenković pozvao je jučer sve koji to žele da dođu na otvaranje Pelješkog mosta. Bit će to velika fešta i prilika da se kroz pravo narodno veselje proslavi otvaranje ovog kapitalnog objekta koji konačno spaja krajnji jug Hrvatske s ostatkom zemlje. Samo desetak dana kasnije bit će u Kninu održano obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Kolokvijalno rečeno, bit će to dan obilježavanja Oluje. Oba događaja zavređuju pažnju i zaslužuju da ih se dostojno proslavi. I tu nema nikakve dvojbe. Nema nikakve veze to što je od oslobađanja zemlje vojno-redarstvenom akcijom prošlo sada već 27 punih godina.
Što se tiče Pelješkog mosta, riječ je o velikom poduhvatu o kojem se, ma koliko to patetično zvučalo, sanjalo zadnjih nešto više od tri desetljeća. Njegovim stavljanjem u funkciju Dubrovnik i njegovo okružje spojit će se s ostatkom Dalmacije, a samim tim i Hrvatske. Na samoj političkoj razini to je veliko postignuće u smislu da Hrvatska više nije razdvojena na dva dijela. Krajnji hrvatski jug sada je i fizički spojen s ostatkom zemlje.
Otvaranje mosta osjetit će se i na gospodarskom planu budući da će se roba i ljudi sada brže kretati, odnosno bit će izbjegnuta duga čekanja na hrvatsko- bosanskohercegovačkoj granici koja su bitno usporavala cijelu priču. Pozitivan će učinak biti postignut i kada je riječ i turizmu jer će turisti moći bez problema nastaviti svoje putovanje prema jugu.
Naravno, ostat će zauvijek žaljenje da se fizičko spajanje Dubrovnika s ostatkom zemlje nije moglo napraviti kopnenim putem preko BiH, a novac utrošen za izgradnju mosta potrošiti za neke druge svrhe. Logično je izgledalo da se to napravi tako, nekako po uzoru na autocestu koja je tijekom hladnog rata spajala Zapadnu Njemačku sa Zapadnim Berlinom, a koja je prolazila kroz područje komunističke Istočne Njemačke. S te se autoceste nije moglo samo tako skrenuti, a takav je način potrajao desetljećima, sve do pada komunizma i rušenja Berlinskog zida. A kada se to dogodilo, autocesta je ostala. Nešto se slično moglo napraviti i kada jednog dana BiH valjda ipak uđe u EU. Dio BiH političke elite postavljao je razne prepreke izgradnji mosta. To što je on na kraju ipak izgrađen, hrvatska je politička pobjeda, ali se ona ni na koji način ne bi smjela nabijati na nos onima koji su se tome protivili. Hrvatska i BiH ionako imaju previše starih otvorenih pitanja da bi im se sada potpuno bespotrebno dodavalo još jedno. Pelješki most otvoren je za sve. Svi koji to žele mogu doći na njegovo otvaranje. I svi koji to žele mogu se njime voziti.
Nešto manje od dva tjedna od Pelješkog mosta, Hrvatska će imati još jednu proslavu. Obilježavat će se 27. godišnjica oslobodilačke akcije Oluja kojom je, među ostalim, također spojena južna Dalmacija s ostatkom zemlje. Zadnje je vrijeme bilo nekih polemika oko toga treba li se ovaj događaj obilježavati baš svake godine ili bi to trebalo prorijediti na svakih pet ili deset. Takva su promišljanja bespredmetna. Oluju i konačno oslobađanje zemlje treba obilježavati svake godine. Druga je stvar kako to treba raditi. Od Domovinskog rata je sada prošlo već skoro tri desetljeća. Naravno da treba podsjetiti tko je koga napao i tko je koga na kraju pobijedio. To se nikada ne smije zaboraviti. Ali opet postoje načini i načini kako bi se to moglo i trebalo raditi. Nije to baš previše ni lako, budući da se svake godine održava i kontraproslava Oluje koja će ove godine biti gotovo sigurno žešća nego ikad. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sigurno će se pobrinuti za nešto takvo. Lako je moguće da je njegova farsa s pokušajem privatnog polaganja cvijeta u Jasenovcu samo uvod u daljnju verbalnu konfrontaciju s Hrvatskom. Ona mu je u ovom trenutku i najlakša, budući da je samo verbalna. Pokušaj prikrivanja unutarnjih problema vanjskim zatezanjima bio bi puno riskantniji kada su u pitanju Kosovo ili BiH. Što god bilo rečeno između Hrvatske i Srbije, ostat će samo na verbalnoj razini. U svakom slučaju, Hrvatska ima pravo proslaviti i otvaranje mosta i oslobođenje zemlje. Politički problemi s BiH lako su rješivi, valjda će jednom biti i sa službenim Beogradom.
UVODNIK
Hrvatska ima pravo proslaviti pobjede
Zlatko Crnčec
22. srpanj 2022 12:45
Photo: Grgo Jelavic/PIXSELL
Hrvatska ima pravo proslaviti i otvaranje mosta i oslobođenje zemlje. Politički problemi s BiH lako su rješivi, valjda će jednom biti i sa službenim Beogradom.
Premijer Andrej Plenković pozvao je jučer sve koji to žele da dođu na otvaranje Pelješkog mosta. Bit će to velika fešta i prilika da se kroz pravo narodno veselje proslavi otvaranje ovog kapitalnog objekta koji konačno spaja krajnji jug Hrvatske s ostatkom zemlje. Samo desetak dana kasnije bit će u Kninu održano obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Kolokvijalno rečeno, bit će to dan obilježavanja Oluje. Oba događaja zavređuju pažnju i zaslužuju da ih se dostojno proslavi. I tu nema nikakve dvojbe. Nema nikakve veze to što je od oslobađanja zemlje vojno-redarstvenom akcijom prošlo sada već 27 punih godina.
Što se tiče Pelješkog mosta, riječ je o velikom poduhvatu o kojem se, ma koliko to patetično zvučalo, sanjalo zadnjih nešto više od tri desetljeća. Njegovim stavljanjem u funkciju Dubrovnik i njegovo okružje spojit će se s ostatkom Dalmacije, a samim tim i Hrvatske. Na samoj političkoj razini to je veliko postignuće u smislu da Hrvatska više nije razdvojena na dva dijela. Krajnji hrvatski jug sada je i fizički spojen s ostatkom zemlje.
Otvaranje mosta osjetit će se i na gospodarskom planu budući da će se roba i ljudi sada brže kretati, odnosno bit će izbjegnuta duga čekanja na hrvatsko- bosanskohercegovačkoj granici koja su bitno usporavala cijelu priču. Pozitivan će učinak biti postignut i kada je riječ i turizmu jer će turisti moći bez problema nastaviti svoje putovanje prema jugu.
Naravno, ostat će zauvijek žaljenje da se fizičko spajanje Dubrovnika s ostatkom zemlje nije moglo napraviti kopnenim putem preko BiH, a novac utrošen za izgradnju mosta potrošiti za neke druge svrhe. Logično je izgledalo da se to napravi tako, nekako po uzoru na autocestu koja je tijekom hladnog rata spajala Zapadnu Njemačku sa Zapadnim Berlinom, a koja je prolazila kroz područje komunističke Istočne Njemačke. S te se autoceste nije moglo samo tako skrenuti, a takav je način potrajao desetljećima, sve do pada komunizma i rušenja Berlinskog zida. A kada se to dogodilo, autocesta je ostala. Nešto se slično moglo napraviti i kada jednog dana BiH valjda ipak uđe u EU. Dio BiH političke elite postavljao je razne prepreke izgradnji mosta. To što je on na kraju ipak izgrađen, hrvatska je politička pobjeda, ali se ona ni na koji način ne bi smjela nabijati na nos onima koji su se tome protivili. Hrvatska i BiH ionako imaju previše starih otvorenih pitanja da bi im se sada potpuno bespotrebno dodavalo još jedno. Pelješki most otvoren je za sve. Svi koji to žele mogu doći na njegovo otvaranje. I svi koji to žele mogu se njime voziti.
Nešto manje od dva tjedna od Pelješkog mosta, Hrvatska će imati još jednu proslavu. Obilježavat će se 27. godišnjica oslobodilačke akcije Oluja kojom je, među ostalim, također spojena južna Dalmacija s ostatkom zemlje. Zadnje je vrijeme bilo nekih polemika oko toga treba li se ovaj događaj obilježavati baš svake godine ili bi to trebalo prorijediti na svakih pet ili deset. Takva su promišljanja bespredmetna. Oluju i konačno oslobađanje zemlje treba obilježavati svake godine. Druga je stvar kako to treba raditi. Od Domovinskog rata je sada prošlo već skoro tri desetljeća. Naravno da treba podsjetiti tko je koga napao i tko je koga na kraju pobijedio. To se nikada ne smije zaboraviti. Ali opet postoje načini i načini kako bi se to moglo i trebalo raditi. Nije to baš previše ni lako, budući da se svake godine održava i kontraproslava Oluje koja će ove godine biti gotovo sigurno žešća nego ikad. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sigurno će se pobrinuti za nešto takvo. Lako je moguće da je njegova farsa s pokušajem privatnog polaganja cvijeta u Jasenovcu samo uvod u daljnju verbalnu konfrontaciju s Hrvatskom. Ona mu je u ovom trenutku i najlakša, budući da je samo verbalna. Pokušaj prikrivanja unutarnjih problema vanjskim zatezanjima bio bi puno riskantniji kada su u pitanju Kosovo ili BiH. Što god bilo rečeno između Hrvatske i Srbije, ostat će samo na verbalnoj razini. U svakom slučaju, Hrvatska ima pravo proslaviti i otvaranje mosta i oslobođenje zemlje. Politički problemi s BiH lako su rješivi, valjda će jednom biti i sa službenim Beogradom.