Jedina korist od svega ovog s kreditima u švicarcima jest to da su Hrvati, nažalost na teži način, naučili lekciju. Pazite na sitna slova
U cijeloj ovoj priči oko kredita u švicarcima velika je odgovornost i države. Ne može se ovdje samo tako prihvatiti tvrdnja da svatko odgovara za svoje postupke i da za njih treba biti spreman snositi odgovarajuće posljedice. Naravno, ona je i ovdje djelomično točna, ali zaista samo djelomično. Jer ako dižeš kredit težak desetke ili stotine tisuća eura, daj pročitaj ta sitna slova u tom vražjem ugovoru. I pitaj nekog tko se razumije u financije gdje bi se tu mogla naći kakva zamka. Jer bi ti se moglo dogoditi da potpisujući ovakav ugovor otpišeš svoj život. Ili barem jedan njegov materijalni dio.
Ali opet, država se tu trebala bolje postaviti. I ne samo oko ovog slučaja sa švicarcima, nego i puno ranije, sve tamo još od ranih devedesetih, kada je započela pretvorba i privatizacija. Nakon sloma komunizma Hrvatska je u gospodarskom smislu ušla u potpuno nepoznato područje. Što se tiče stanovništva, slobodno se može reći da je valjda 99 posto stanovništva bilo krajnje, potpuno i apsolutno financijski nepismeno. Onih financijski pismenih jedan posto, to su uglavnom oni koji su iskoristili nepismenost svojih sugrađana i na tome se neslućeno obogatili. Ljudi nisu imali blage veze što su to uopće dionice, što one znače i kako se njima barata. Pa su budzašto prodavali one koje su relativno jeftino mogli kupiti kao zaposlenici tvrtke. To je onaj paket koji je koštao 20.000 maraka, a koji je za kakvih desetak godina morao narasti na puno veću svotu. Nikakve tu nije bilo edukacije građana oko toga što sve to točno znači i kako se ponašati u toj čudnoj proceduri koju su mogli gledati eventualno tek u američkim filmovima.
Ista je stvar i s lancima sreće, popularnim početkom devedesetih, gdje su naivni zaista gubili znatne svote novca. Nitko iz države nije se sjetio objasniti im da bi mogli upasti u zamku blagoglagoljivih kriminalaca koji su im prodali priču o brzom bogaćenju. Naravno ne ista, ali relativno slična je ova priča sa švicarcima gdje je puno ljudi nastradalo. Istina, neki su tu dobro prošli, ali to je mala, jako mala manjina. Najveći dio građana ušao je u to kao grlom u jagode. Bez puno razmišljanja i analize rizika.
Zašto je država ovdje bitna. Pa recimo iz istog razloga zbog kojeg građanima ne dopušta drogiranje. Zašto, recimo, i tu ne bi bilo primijenjeno pravilo da svatko odgovara za svoje postupke i snosi njihove posljedice? Pa zato da spriječi situaciju u kojoj bi se dogodile tisuće osobnih i obiteljskih tragedija, a koje bi potom dovele i do velikih materijalnih troškova za cijelo društvo. Iz istog razloga iz kojeg država istina ne zabranjuje, ali konstantno radi razne posvjetiteljske akcije vezano za prekomjernu uporabu alkohola. Sada su u modi i akcije vezano za potrebu konzumiranja što zdravije hrane. Znači, država ljudima ne dozvoljava drogiranje, stalno ih upozorava na pogubnost alkohola, a ne gleda lijepo ni na hranu prepunu kolesterola. I jasno je iz kojih razloga sve to radi. Ali ostaje potpuno nejasno iz kojih razloga se nimalo ne angažira za financijsko prosvjećivanje ljudi koje bi sprečavalo katastrofalne posljedice prvo za njih i njihove obitelji, a potom i za cijelo društvo u cjelini. Ovrhe i izbacivanja iz stanova i kuća nešto su čemu svjedočimo već godinama. Gotovo da čovjek dođe na ideju da bi država trebala uvesti obvezno financijsko opismenjivanje za sve punoljetne građane.
Naravno, ima tu još puno drugih razloga zbog čega se sa švicarskim francima dogodilo to što se dogodilo. I država kao financijski regulator nije se ovdje baš najbolje postavila. Trebalo je reagirati čim su banke izašle s takvim proizvodima. I HNB je tu trebao reagirati. Trebalo je dakle i upozoriti građane da njihova sama opstojnost ovisi o financijskim igrama na burzama u New Yorku i Londonu koje mogu pogurati švicarac u nebo. Ali je istovremeno trebalo i spriječiti banke da uopće građanima nude ovakve rizične proizvode. Ali nije se dogodilo ništa. I naravno, jesu krivi i sami građani. Nije da nisu. Ponašali su se kao mala djeca kojoj netko umjesto jedne, besplatno nudi još i drugu kuglicu sladoleda. Jedina korist od svega ovog jest to da su Hrvati, nažalost na teži način, naučili lekciju. Pazite na sitna slova.
Zlatko Crnčec
Hrvati uvijek uče na teži način
Zlatko Crnčec
21. prosinac 2022 11:57
Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL
Jedina korist od svega ovog s kreditima u švicarcima jest to da su Hrvati, nažalost na teži način, naučili lekciju. Pazite na sitna slova
U cijeloj ovoj priči oko kredita u švicarcima velika je odgovornost i države. Ne može se ovdje samo tako prihvatiti tvrdnja da svatko odgovara za svoje postupke i da za njih treba biti spreman snositi odgovarajuće posljedice. Naravno, ona je i ovdje djelomično točna, ali zaista samo djelomično. Jer ako dižeš kredit težak desetke ili stotine tisuća eura, daj pročitaj ta sitna slova u tom vražjem ugovoru. I pitaj nekog tko se razumije u financije gdje bi se tu mogla naći kakva zamka. Jer bi ti se moglo dogoditi da potpisujući ovakav ugovor otpišeš svoj život. Ili barem jedan njegov materijalni dio.
Ali opet, država se tu trebala bolje postaviti. I ne samo oko ovog slučaja sa švicarcima, nego i puno ranije, sve tamo još od ranih devedesetih, kada je započela pretvorba i privatizacija. Nakon sloma komunizma Hrvatska je u gospodarskom smislu ušla u potpuno nepoznato područje. Što se tiče stanovništva, slobodno se može reći da je valjda 99 posto stanovništva bilo krajnje, potpuno i apsolutno financijski nepismeno. Onih financijski pismenih jedan posto, to su uglavnom oni koji su iskoristili nepismenost svojih sugrađana i na tome se neslućeno obogatili. Ljudi nisu imali blage veze što su to uopće dionice, što one znače i kako se njima barata. Pa su budzašto prodavali one koje su relativno jeftino mogli kupiti kao zaposlenici tvrtke. To je onaj paket koji je koštao 20.000 maraka, a koji je za kakvih desetak godina morao narasti na puno veću svotu. Nikakve tu nije bilo edukacije građana oko toga što sve to točno znači i kako se ponašati u toj čudnoj proceduri koju su mogli gledati eventualno tek u američkim filmovima.
Ista je stvar i s lancima sreće, popularnim početkom devedesetih, gdje su naivni zaista gubili znatne svote novca. Nitko iz države nije se sjetio objasniti im da bi mogli upasti u zamku blagoglagoljivih kriminalaca koji su im prodali priču o brzom bogaćenju. Naravno ne ista, ali relativno slična je ova priča sa švicarcima gdje je puno ljudi nastradalo. Istina, neki su tu dobro prošli, ali to je mala, jako mala manjina. Najveći dio građana ušao je u to kao grlom u jagode. Bez puno razmišljanja i analize rizika.
Zašto je država ovdje bitna. Pa recimo iz istog razloga zbog kojeg građanima ne dopušta drogiranje. Zašto, recimo, i tu ne bi bilo primijenjeno pravilo da svatko odgovara za svoje postupke i snosi njihove posljedice? Pa zato da spriječi situaciju u kojoj bi se dogodile tisuće osobnih i obiteljskih tragedija, a koje bi potom dovele i do velikih materijalnih troškova za cijelo društvo. Iz istog razloga iz kojeg država istina ne zabranjuje, ali konstantno radi razne posvjetiteljske akcije vezano za prekomjernu uporabu alkohola. Sada su u modi i akcije vezano za potrebu konzumiranja što zdravije hrane. Znači, država ljudima ne dozvoljava drogiranje, stalno ih upozorava na pogubnost alkohola, a ne gleda lijepo ni na hranu prepunu kolesterola. I jasno je iz kojih razloga sve to radi. Ali ostaje potpuno nejasno iz kojih razloga se nimalo ne angažira za financijsko prosvjećivanje ljudi koje bi sprečavalo katastrofalne posljedice prvo za njih i njihove obitelji, a potom i za cijelo društvo u cjelini. Ovrhe i izbacivanja iz stanova i kuća nešto su čemu svjedočimo već godinama. Gotovo da čovjek dođe na ideju da bi država trebala uvesti obvezno financijsko opismenjivanje za sve punoljetne građane.
Naravno, ima tu još puno drugih razloga zbog čega se sa švicarskim francima dogodilo to što se dogodilo. I država kao financijski regulator nije se ovdje baš najbolje postavila. Trebalo je reagirati čim su banke izašle s takvim proizvodima. I HNB je tu trebao reagirati. Trebalo je dakle i upozoriti građane da njihova sama opstojnost ovisi o financijskim igrama na burzama u New Yorku i Londonu koje mogu pogurati švicarac u nebo. Ali je istovremeno trebalo i spriječiti banke da uopće građanima nude ovakve rizične proizvode. Ali nije se dogodilo ništa. I naravno, jesu krivi i sami građani. Nije da nisu. Ponašali su se kao mala djeca kojoj netko umjesto jedne, besplatno nudi još i drugu kuglicu sladoleda. Jedina korist od svega ovog jest to da su Hrvati, nažalost na teži način, naučili lekciju. Pazite na sitna slova.