Tihana Tomičić

Hoće li čovječnost na kraju ipak pobijediti ljudsku pohlepu?

Tihana Tomičić

Foto Reuters

Foto Reuters

Od demografije do inflacije, od Pernara do cjepiva

placeholder

SUBOTA, 15. SIJEČNJA


Malo nas je, al’ nas ima




Trideseta obljetnica međunarodnog priznanja Republike Hrvatske bila je više nego skromna – sve je proteklo u znaku objave rezultata popisa stanovništva, po kojem nas je gotovo 10 posto manje nego prije deset godina. Iako je premijer Andrej Plenković povodom obljetnice na ovaj dan bio na misi u Zagrebu i dao opširni intervju državnom radiju, dojam je bio da istinske proslave nema, a i da se vrh vlasti želio pomalo pritajiti nakon objave ovih loših demografskih rezultata. No, stječe se dojam da je takvim pristupom Plenković želio pokazati i određenu distancu prema tadašnjem tuđmanovskom HDZ-u – on danas vodi jednu potpuno drukčiju, moderniju stranku desnog centra, i dojam je da izbjegava poistovjećivanje s tim vremenima.


Brigu, pak, oko demografskih tema veću od njega može imati riječka lokalna vlast – Rijeka je izgubila više od 15 posto stanovništva, čak 20.000 ljudi je otišlo. Priča o tome da je Rijeka stješenjena na 44 kvadratna kilometra, što kao papige ponavljaju u riječkom SDP-u već desetljećima, prevladana je i neuvjerljiva. I Viškovo je stješnjeno, ili Kastav, pa se itekako razvijaju i rastu. Samo par dana kasnije, gradska vlast je donijela određene mjere prema mladim obiteljima, ali moglo bi se reći: kasno Marko (Filipović) na Korzo 16 stiže.


NEDJELJA, 16. SIJEČNJA


Inflacija napada


Sve analize govore da će inflacija ove i naredne godine poharati Hrvatsku i njene građane – ove godine zbog cijena energenata, zbog čega će i hrana i ostalo poskupjeti, a iduće zbog eura i zaokruživanja cijena naviše. Logično je nakon pandemije očekivati i ekonomsku krizu, ali u Hrvatskoj plaće ne prate te promjene. Preopterećene su nametima i u pravu su oni koji kažu da bi uvođenjem poreza na imovinu itekako bilo moguće rasteretiti plaće najvećeg broja ljudi srednje razine zarada.




Vlada srećom (zbog svoje popularnosti, naravno) osluškuje te potrebe građana pa su već najavili smanjivanje PDV-a na energente, kao i izravne socijalne transfere za socijalno najugroženije. No, uvijek ostaje pitanje: što je s onima koji imaju prosječne plaće, a s kojima i dalje teško žive. U svakom slučaju, u nastavku ove krize odgovor će biti državna intervencija – teret se seli na same države i vlade, pa tako i na Plenkovićevu.


Ali nije sve tako crno – početak 2022. obilježava toplo i sunčano vrijeme, pa tako i ovu nedjelju. Svi su doli na moru. Turizma će uvijek biti. Greta, požderi se.


PONEDJELJAK, 17. SIJEČNJA


Tux na utuk


Predsjednik Republike Zoran Milanović pošteno se odmorio na ovim praznicima. Nakon tri-četiri tjedna zatišja, probudio se iz hibernacije, ili možda iz skijališta Hintertux ili nekog sličnog, i napokon se oglasio. Novinari i javnost već su se pitali gdje je nestao čovjek, a onda je Milanović dokazao da ga muče iste brige kao i prije Božića – uglavnom prije svega ostalog ministar obrane Mario Banožić. O istome uvijek isto, rekli bi filozofi. I dalje traži njegovu ostavku zbog slučaja Burčul i stanja u Hrvatskoj vojsci, ali ovaj mu lakonski i svisoka odgovara da to ne dolazi u obzir. Izgleda kao da ministar obrane nečim u šaci drži šefa države, jer stalno daje takve naznake kroz izjave o tome koliko je puta dosad Milanović dizao helikoptere za svoje potrebe, ili vojni motorni brod »Učka« koji je prije luksuzna jahta u stilu Onassisa nego vojni brod.


To samo znači da će se spor među njima i dalje nastaviti, metaforički rečeno, do smrti jednog od igrača. No, da su već pomalo dosadili svima, pa i premijeru, dokazuje Plenkovićeva izjava par dana kasnije, kad je rekao neka se samo nastave svađati, ali da surađivati zbog Oružanih snaga, ipak moraju. »Neka komuniciraju!«, poručio im je.


UTORAK, 18. SIJEČNJA


Frka


A onda je izašao tjednik Nacional, s velikom temom o stanu predstojnika ureda premijera Zvonimira Frke Petešića, i podigla se velika frka. Teze su da mu je državni stan u kojem živi u centru centra Zagreba obnovljen u posebnom aranžmanu, među prvima nakon potresa, a onda se logično narednih dana otvara i pitanje zašto Frka uopće i živi u državnom stanu. Pokazalo se da je to zato što se kao povratnik iz Francuske prijavio na Dugom otoku, a njegova supruga u Dubravi, dok su djeca u Parizu, pa je sve to izazvalo golem interes javnosti jer ako je tako, ni stan ne bi trebao imati čak 96 »kvadrata« za jednu osobu. Onda je objašnjeno da on u RH nema vlastitu nekretninu, ali da obitelj ima, i da svi zajedno žive s njim, a drugo je previd. No, premijer kao problem ne vidi Frku, nego frku oko toga da se iz nekih krugova sad pokreće njegovo rušenje s vrha Vlade, a posljedično i same stranke.


Činjenica je da se sve događa točno pred polovicu mandata, i da se sigurno u HDZ-u hvataju pozicije za neka nova vremena. No, to je morao očekivati, to je logika politike.
A mediji pišu, i uvijek će pisati. Kao što su pisali i prije dvadesetak godina kad je zaposlenica u banci Ankica Lepej javnosti pomogla doznati stanje imovine obitelji Tuđman. Ta poštena žena, idealistica, preminula je, ali mediji su je dostojno ispratili. Jer takvi su ljudi oni koji podsjećaju da javnost ima pravo znati, kao i da političari ni po čemu ne trebaju biti jednakiji od ostalih.


SRIJEDA, 19. SIJEČNJA


Samo cijepljeni sebe spašavaju


Uz sve te političke pikanterije i prepucavanja, i dalje je na naslovnicama korona. Odnosno, omikron. Hrvatska bilježi najviše brojke ikad. Ovaj soj je izrazito zarazan, no srećom s nešto slabijim simptomima. Ipak, neki podaci više od ičega jasno govore zbog čega omikron možda ne napada toliko bolnice, kao što je ranije s koronom bio slučaj: naime, bolnice su pred pucanjem samo u Splitu, gdje je procijepljenost najmanja. Jedan kroz jedan. Statistika koja demantira sve antivaksere. Bez cijepljenja – teški simtpomi i hospitalizacija. S cijepljenjem – lagana prehlada i kratka izolacija. Dalje ne treba ništa reći.


Dan je to i u kojem se po prvi put u novoj godini okuplja Sabor, a neki o njemu još uvijek srljaju kao bespućima povijesne zbiljnosti. Na primjer, Miroslav Škoro. Kako se on našao u politici, to je poseban fenomen, ali sad je već u trećem klubu zastupnika u ove nepune dvije godine. Napustio je prvo stranku koju je sam i osnovao, Domovinski pokret, onda mu se nisu svidjeli ni suverenisti, i sad je u klubu s onima koji su ga u DP-u bili prvi napustili. Što ti je politika! A poanta je da bi na kraju mogao završiti kao podrška onima protiv kojih se primarno krenuo boriti, dakle kao podrška HDZ-u. Tko bi se okladio da će do kraja 2022. godine glasati za Plenkovićev proračun? Zna se.


ČETVRTAK, 20. SIJEČNJA


Spasi nas Bože Pernara i Kolakušića


I dok se mi tu borimo sa zimom, inflacijom i koronom, nekadašnji zastupnik Ivan Pernar plovi po Karibima. Nakon mandata u Saboru, ostao je bez posla pa je najprije nešto počeo petljati po Dubrovniku gdje je na štandu prodavao izlete na okolne otoke, zabavljajući usput prolaznike svojim sklekovima na rivi, da bi mu to potom dosadilo pa je otišao na Karibe. Tamo se naprosto ukrcao na brod nekoj mladoj ženi kojoj je pomoćnik, a ona je sklona društvenim mrežama pa objavljuje clipove o tome kako Pernar danas provodi dane. I dalje je jednaki lunatik kakav je i bio, antivakser koji uz to ima i fobiju od zračenja mobitela – ali ne svog – no sve to nije njemu bitno, jer on naprosto uživa na suncu i moru, iako i dalje ne zna svezati nijedan čvor koji bi mu osigurao preživljavanje.


Ruku mu može dati Mislav Kolakušić, još jedna svjetska prevara, koji eto u Bruxellesu mirno diže svoju europeiziranu plaću, a nakon pola mandata po prvi put ulazi u mainstream medije s porukom da će okupiti oporbu i pobijediti HDZ. On je još žešći antivakser od Pernara, što poprima obrise manije. Istovremeno, »Politico« ga svrstava, zajedno s Ivanom Viliborom Sinčićem, Pernarovim političkim polu-bratom, među najveće luzere ovog saziva Europarlamenta, jer su najčešće od svih glasali kontra onoga što EP zastupa i što EU jest.


Sačuvaj nas Bože onoga na što hrvatski birači mogu nasjesti! Živa tragikomedija.


PETAK, 21. SIJEČNJA


Besplatno cjepivo, ima nade!


Petak započinje objavom vijesti o tome da su dr. Maria Elena Bottazzi i dr. Peter Hotez, mikrobiolozi Baylor College of Medicine u Houstonu, spremni svoje proteinsko cjepivo Corbevax koje su razvili nakon što su godinama proučavali bolest SARS, svima zainteresiranima na svijetu spremni ponuditi bez patentnih prava kako bi se što više ljudi u zemljama u razvoju cijepilo protiv COVID-19 bolesti. Indija je već odobrila Corbevax za hitnu uporabu, a najveći tamošnji proizvođač cjepiva Biological E. Limited planira od veljače proizvoditi 100 milijuna doza mjesečno, odnosno 1,2 milijarde doza godišnje. Put Indije mogli bi uskoro slijediti Indonezija, Bangladeš i Bocvana. Što drugo treba dodati ovoj vijesti?!


Ništa, čovječnost će na kraju ipak pobijediti ljudsku pohlepu.