Pokazalo se da Zagreb silom odlučuje, ma što riječki HDZ pokušavao. To ne samo da udaljava lokalne hadezeovce od prilike da ikad pokušaju zavladati Rijekom, nego je ovom odlukom cijeli jedan tim ljudi potrošen, zbrisan s liste potencijalnih kandidata za neke buduće izbore u Rijeci
Vijest je u Splitu i u Rijeci odjeknula kao bomba: Ministarstvo kulture i medija ne može prihvatiti odluke dvaju gradskih vijeća o razrješenju intendanata niti u Splitu niti u Rijeci, kako je jučer objavila ministrica Nina Obuljen Koržinek. To znači da intendanti do kraja mandata ostaju Riječanin Slavko Šestan u Splitu, a i kontroverzni Marin Blažević u Rijeci.
Osim što je potpuno jasno da se ministrica svjesno oglušila na vox populi i demokratsku volju lokalnih parlamenata Splita i Rijeke koji su formalno osnivači svojih kazališnih kuća, ta je odluka zanimljiva za analizu iz cijelog niza razloga.
Prvo Split: tu je situacija politički uvjetovana i poprilično je jasno da se radi o političkom sukobu ministričinog HDZ-a s Puljkovim Splitom. Zato je gradonačelnik Splita Ivica Puljak odmah burno reagirao, nazivajući odluku ministrice kulture političkim udarom na Split, gdje je on nedavno preuzeo drugi mandat u kratko vrijeme. Tu je riječ u klasičnoj političkoj borbi HDZ-a i ljevice (odnosno Centra) – čim je dobio mandat, Puljak je pokrenuo smjenu Šestana, i sad mu je ministrica odgovorila blokadom te smjene. Jasno kao dan, i često viđeno u Hrvatskoj.
No, u Rijeci je priča puno slojevitija – osim što je ministrica kulture odmah po izbijanju zadnje afere oko intendanta Blaževića jasno rekla da će biti protiv njegove smjene jer ne vidi pravni osnov za to unatoč optužbama za razna pogodovanja, otpuštanja, mobbing i razne druge krimene koje prate intendanta, ovdje nema crno-bijele političke priče i striktnog sukoba između desnih i lijevih.
Vrlo zapetljana priča počinje činjenicom da je PGS, koji je partner vladajućeg SDP-a u Rijeci i dio vladajuće koalicije, na opće iznenađenje javnosti nedavno krenuo u rušenje Blaževića. Da facto, na tome se (nepotpisana) koalicija SDP-a i PGS-a raspala jer je gradonačelnik Marko Filipović najprije stao na Blaževićevu stranu. No, kako je nezadovoljstvo radom intendanta bujalo, a vijećnička oporba malo po malo dolazila do većine protiv Blaževića, Filipović je u svom stilu mudro procijenio da nema smisla špičiti i rasturiti vlastito Gradsko vijeće zbog jednog čovjeka, pa makar on bio blizak i ministrici i bivšem gradonačelniku. On je ostavio da bujica odnese Blaževića kad su već za to glasali svi odreda u oporbi, ali i dio “njegovih” – dakle HDZ, Most, Možemo!, Nezavisna lista Davora Štimca, Akcija mladih i Unija Kvarnera, te spomenuti PGS. Nije se on puno u javnosti bavio time što se partner PGS našao u oporbenom društvu, važnije mu je da ih uza sebe ima u nekim drugim prilikama, kad na dnevni red dođe proračun, veliki projekti i slično. Tako su na glasanju o Blaževiću na njegovoj strani ostali tek SDP, HSU i IDS.
No, specifičnost ove situacije zapravo je u HDZ-u – njihovi su vijećnici kao oporba očekivano bili protiv Blaževića, dapače Kazališno vijeće je za v. d. intendanta predložilo njihovog člana Bojana Šobera. Politička pobjeda oporbe u Rijeci jedan kroz jedan, reklo bi se.
Ali ne, događa se obrat – ministrica jučer derogira odluku koju je de facto u Rijeci zakuhao njezin HDZ, a lokalni HDZ-ovci, eto, ostali kao ribe na suhom bez odgovora zašto je njihova ministrica i protiv njihove odluke, a i protiv njihova čovjeka, Šobera. Kakvi god bili njezini motivi da podrži intendanta Marina Blaževića kojeg prate brojne afere još od EPK 2020. pa do loših međuljudskih odnosa i brojnih sukoba sa zaposlenima u kolektivu, činjenica je da je pljusku u prvom redu dobio lokalni riječki HDZ. Pokazalo se da Zagreb silom odlučuje, ma što riječki HDZ pokušavao. To ne samo da udaljava lokalne hadezeovce od prilike da ikad pokušaju zavladati Rijekom, nego je ovom odlukom cijeli jedan tim ljudi potrošen, zbrisan s liste potencijalnih kandidata za neke buduće izbore u Rijeci.
Čini se da će objašnjenje cijele ove situacije na kraju morati dati šef HDZ-a Andrej Plenković, i priznati da svi napori lokalnog HDZ-a u Rijeci padaju u vodu jer ih se, kao i obično, iz centrale tretira kao irelevantne i marginalne igrače, da Rijeka jednostavno nije nikakav politički target za središnjicu HDZ-a ni danas, a ni ubuduće.
Lokalna vlast u Rijeci može mirno nastaviti spavati na lovorikama.
Uvodnik
HDZ Zagreb – HDZ Rijeka 1:0
Tihana Tomičić
08. listopad 2022 15:20
Foto Dusko Jaramaz/PIXSELL
Pokazalo se da Zagreb silom odlučuje, ma što riječki HDZ pokušavao. To ne samo da udaljava lokalne hadezeovce od prilike da ikad pokušaju zavladati Rijekom, nego je ovom odlukom cijeli jedan tim ljudi potrošen, zbrisan s liste potencijalnih kandidata za neke buduće izbore u Rijeci
Vijest je u Splitu i u Rijeci odjeknula kao bomba: Ministarstvo kulture i medija ne može prihvatiti odluke dvaju gradskih vijeća o razrješenju intendanata niti u Splitu niti u Rijeci, kako je jučer objavila ministrica Nina Obuljen Koržinek. To znači da intendanti do kraja mandata ostaju Riječanin Slavko Šestan u Splitu, a i kontroverzni Marin Blažević u Rijeci.
Osim što je potpuno jasno da se ministrica svjesno oglušila na vox populi i demokratsku volju lokalnih parlamenata Splita i Rijeke koji su formalno osnivači svojih kazališnih kuća, ta je odluka zanimljiva za analizu iz cijelog niza razloga.
Prvo Split: tu je situacija politički uvjetovana i poprilično je jasno da se radi o političkom sukobu ministričinog HDZ-a s Puljkovim Splitom. Zato je gradonačelnik Splita Ivica Puljak odmah burno reagirao, nazivajući odluku ministrice kulture političkim udarom na Split, gdje je on nedavno preuzeo drugi mandat u kratko vrijeme. Tu je riječ u klasičnoj političkoj borbi HDZ-a i ljevice (odnosno Centra) – čim je dobio mandat, Puljak je pokrenuo smjenu Šestana, i sad mu je ministrica odgovorila blokadom te smjene. Jasno kao dan, i često viđeno u Hrvatskoj.
No, u Rijeci je priča puno slojevitija – osim što je ministrica kulture odmah po izbijanju zadnje afere oko intendanta Blaževića jasno rekla da će biti protiv njegove smjene jer ne vidi pravni osnov za to unatoč optužbama za razna pogodovanja, otpuštanja, mobbing i razne druge krimene koje prate intendanta, ovdje nema crno-bijele političke priče i striktnog sukoba između desnih i lijevih.
Vrlo zapetljana priča počinje činjenicom da je PGS, koji je partner vladajućeg SDP-a u Rijeci i dio vladajuće koalicije, na opće iznenađenje javnosti nedavno krenuo u rušenje Blaževića. Da facto, na tome se (nepotpisana) koalicija SDP-a i PGS-a raspala jer je gradonačelnik Marko Filipović najprije stao na Blaževićevu stranu. No, kako je nezadovoljstvo radom intendanta bujalo, a vijećnička oporba malo po malo dolazila do većine protiv Blaževića, Filipović je u svom stilu mudro procijenio da nema smisla špičiti i rasturiti vlastito Gradsko vijeće zbog jednog čovjeka, pa makar on bio blizak i ministrici i bivšem gradonačelniku. On je ostavio da bujica odnese Blaževića kad su već za to glasali svi odreda u oporbi, ali i dio “njegovih” – dakle HDZ, Most, Možemo!, Nezavisna lista Davora Štimca, Akcija mladih i Unija Kvarnera, te spomenuti PGS. Nije se on puno u javnosti bavio time što se partner PGS našao u oporbenom društvu, važnije mu je da ih uza sebe ima u nekim drugim prilikama, kad na dnevni red dođe proračun, veliki projekti i slično. Tako su na glasanju o Blaževiću na njegovoj strani ostali tek SDP, HSU i IDS.
No, specifičnost ove situacije zapravo je u HDZ-u – njihovi su vijećnici kao oporba očekivano bili protiv Blaževića, dapače Kazališno vijeće je za v. d. intendanta predložilo njihovog člana Bojana Šobera. Politička pobjeda oporbe u Rijeci jedan kroz jedan, reklo bi se.
Ali ne, događa se obrat – ministrica jučer derogira odluku koju je de facto u Rijeci zakuhao njezin HDZ, a lokalni HDZ-ovci, eto, ostali kao ribe na suhom bez odgovora zašto je njihova ministrica i protiv njihove odluke, a i protiv njihova čovjeka, Šobera. Kakvi god bili njezini motivi da podrži intendanta Marina Blaževića kojeg prate brojne afere još od EPK 2020. pa do loših međuljudskih odnosa i brojnih sukoba sa zaposlenima u kolektivu, činjenica je da je pljusku u prvom redu dobio lokalni riječki HDZ. Pokazalo se da Zagreb silom odlučuje, ma što riječki HDZ pokušavao. To ne samo da udaljava lokalne hadezeovce od prilike da ikad pokušaju zavladati Rijekom, nego je ovom odlukom cijeli jedan tim ljudi potrošen, zbrisan s liste potencijalnih kandidata za neke buduće izbore u Rijeci.
Čini se da će objašnjenje cijele ove situacije na kraju morati dati šef HDZ-a Andrej Plenković, i priznati da svi napori lokalnog HDZ-a u Rijeci padaju u vodu jer ih se, kao i obično, iz centrale tretira kao irelevantne i marginalne igrače, da Rijeka jednostavno nije nikakav politički target za središnjicu HDZ-a ni danas, a ni ubuduće.
Lokalna vlast u Rijeci može mirno nastaviti spavati na lovorikama.