Iz druge perspektive

Glavni problemi dolaze tek nakon konferencije o budućnosti Unije

Drago Kraljević

Reuters

Reuters

Bez obzira na tijek i konačan rezultat Konferencije u ožujku iduće godine, neminovno će se nametnuti temeljno pitanje: može li postojeći model demokracije u Uniji, bez ozbiljnih promjena i reformi biti rješenje za budućnost? Odgovor je svima jasan - ne može. No, što treba konkretno poboljšati i promijeniti, još nitko ne zna ili se ne usudi reći

placeholder


Konačno, 10. ožujka ove godine, nakon mnogobrojnih neuspjeha, pokušaja i ravnodušnosti s kojom se njemačko predsjedanje Vijećem Europske unije odnosilo prema Macronovoj inicijativi o sazivanju Konferencije, predsjednici Europske komisije, Europskog parlamenta i Vijeća EU-a, potpisali su zajedničku deklaraciju kojom se pokreće rasprava o budućnosti EU-a. Dogovoreno je da će operativno upravljanje Konferencijom biti povjereno Izvršnom odboru koji se sastoji od devet članova, predstavnika Komisije, Parlamenta i Vijeća, plus najviše još četiri člana tzv. promatrača. Konferencija će se odvijati u obliku otvorenih, uključivih i transparentnih rasprava u kojima će građani, civilno društvo, nacionalne, regionalne i lokalne vlasti te europske institucije, pokušati pokrenuti novi zamah u razvoju projekta Unije. Rasprava će potrajati do ožujka 2022. godine. Plenarnu sjednicu Konferencije čini 108 europskih zastupnika, 54 člana Vijeća EU-a (po dva iz svake države članice), tri člana Europske komisije, 108 predstavnika svih nacionalnih parlamenata prilagođeno broju građana koje predstavljaju, 108 građana, 18 predstavnika Odbora regija i Europskog ekonomskog i socijalnog vijeća, te osam predstavnika socijalnih partnera i civilnog društva.


Sada je još teško predvidjeti što će biti konačan rezultat rasprave i tko će ga pripremiti. Hoće li se tijekom rasprave primjerice pojaviti ozbiljne inicijative za prijenos novih nadležnosti s država članica na Uniju? Hoće li biti eksplicitnih zahtjeva da se Unija transformira u pravu federalnu Europsku uniju? Međutim, postavlja se pitanje, neovisno o prijedlozima koji će se tijekom rasprave o budućnosti Unije pojavit, što realno možemo očekivati. Do sada se jedino David Sassoli, predsjednik Europskog parlamenta, usudio reći da bi u ovoj raspravi trebalo ozbiljnije porazmisliti o temeljnim ugovorima EU-a. Nekoliko trenutaka nakon njegove izjave, Portugalac Antonio Costa koji sada predsjeda Vijećem EU-a, blokirao je svaku ambiciju za mogućom reformom postojećih ugovora. Upravo zbog takvih potpuno oprečnih gledišta već na početku Konferencije, mnogi s pravom sumnjaju u njezin uspjeh. Uoči početka Konferencije o budućnosti Europe, pojedine organizacije civilnog društva otkrivaju alarmantne podatke o postojećoj informiranosti europskih građana o svojim pravima na sudjelovanju u raspravama na toj razini. Rezultati koji proturječe istraživanju Eurobarometra, otkriveni su istraživanjem paneuropskog građanskog pokreta EUMANS. Samo 2,4 posto Europljana zna da postoji Europska inicijativa građana, jedini instrument EU-a za participativnu demokraciju građana. Glavni zaključci Konferencije pretočit će se u ožujku u izvješće koje će biti uručeno predsjednicima Parlamenta, Komisije i Vijeća, nakon čega će svatko u domeni svojih nadležnosti, odlučiti što i kako dalje. Ako nadležne institucije EU-a ne budu pretočile rezultate ove rasprave u smjeru ozbiljnog reformskog zahvata, Unija riskira da potpuno izgubi svoj kredibilitet. Bez jasnih stavova i postupaka usmjerenih prema reformi EU-a, već sada je jasno, da Unija neće biti u stanju odgovoriti na sve složenije izazove 21. stoljeća. Drugim riječima, koliko god je najavljena metoda sudjelovanja i uključivanja građana, lokalnih, regionalnih i nacionalnih institucija, veoma hrabra, demokratska i inovativna, temeljno je pitanje što se može realno očekivati od te rasprave jer većina država članica nije zainteresirana za bitne promjene temeljnih ugovora EU-a. Primjerice Njemačkoj, odgovara status quo, jer postojeći model Unije odgovara njezinim interesima. Osim toga, države poput Mađarske i Poljske već duže vrijeme ne poštuju pravila Unije, niti prihvaćaju europsko pravo.


Bez obzira na tijek i konačan rezultat Konferencije u ožujku iduće godine, neminovno će se nametnuti temeljno pitanje: može li postojeći model demokracije u Uniji, bez ozbiljnih promjena i reformi biti rješenje za budućnost? Odgovor je svima jasan – ne može. No, što treba konkretno poboljšati i promijeniti, još nitko ne zna ili se ne usudi reći. Trenutačno u državama članicama EU-a imamo parlamente koji predstavljaju »suverene narode«. Oni biraju svoje vlade – izvršnu vlast. To načelo demokracije na razini Unije ne postoji. Europski parlament ne predstavlja »europski suvereni narod«, niti »europske političke stranke«, s obzirom na to da ne postoje ni europski narod ni europske političke stranke. Postoje samo europski narodi i nacionalne stranke.




Eurozastupnici ne predstavljaju u cjelini svoj »suvereni narod« država iz koje dolaze, već građane koji su za njih glasali. Postoji zatim Vijeće EU-a, glas vlada država članica EU-a koje donosi bitne odluke u sferi zakonodavstva EU-a i koordinira politike EU-a, premda ga čine ministri-predstavnici nacionalne izvršne vlasti. Drugim riječima, članovi Vijeća EU-a ne predstavljaju u Vijeću svoje »suverene narode«, već vlade koje su odgovorne svojim nacionalnim parlamentima koji predstavljaju »suverene narode«. No, Vijeće EU-a donosi na razini Unije tako važne odluke iz zakonodavne domene, koje se primjenjuju na sve »suverene narode« EU-a. Europsko vijeće koje čine čelnici država ili vlada zemalja EU-a, određuje opće političko usmjerenje i prioritete EU-a, također ne predstavlja »suverene narode«, već izvršnu vlast država članica, koju su izabrali nacionalni parlamenti u ime »suverenih naroda«. Takav dvostruki način prakticiranja demokracije, jednostavno više nije održiv. Toga su svjesni i svi oni koji su podržali održavanje Konferencije o budućnosti Unije. No glavni problemi dolaze tek na kraju, kada treba pripremiti izvješće i po njemu postupati.