Naizgled, kakav god model primijenili, SDP-ovci mogu imati razlog za sukobe i podjele, no to već mnogo više govori o njima samima nego o tim modelima
Od izbora Peđe Grbina na čelo SDP-a prošlo je manje od mjesec dana, a on je već suočen s prvim velikim testom – pripremom za lokalne izbore. Koga god izabrao za kandidata u Gradu Zagrebu, kroz Zagreb će se mjeriti vrijednost stranke s njim na čelu. A druga ključna točka bit će Rijeka, gdje dolazi do smjene generacija i gdje barem dvoje, a možda i više kandidata, sebe vide u utrci za gradonačelnika.
Ako u Zagrebu SDP ne ostvari barem dvostruko bolji rezultat nego prije četiri godine (ako već ne pobjedu), i ako SDP ne zadrži Rijeku, novi predsjednik Grbin odmah će biti suočen sa zahtjevima da podenese odgovornost za vođenje stranke u cjelini. To je sigurno, jer unutarstranački suparnici u niskom startu čekaju 15. svibnja 2021. Naravno, brojat će se i Split, i Osijek, kao i Primorsko-goranska i Krapinsko-zagorska županija, a to su jedine dvije županije gdje SDP sada uopće ima svoje župane.
S druge strane, HDZ ovoga puta, osnažen odličnim rezultatom na parlamentarnim izborima, ima i povećane ambicije u odnosu na prije četiri godine. Ne kriju da će pokušati pokoriti Rijeku i PGŽ, a sigurno žele zavladati i Zagrebom.
U tom cilju, spremni su krenuti i s izvanstranačkim snažnim kandidatima, pa se u Rijeci već spominje niz imena, doduše tek neslužbeno, a u Zagrebu Damir Vanđelić, s kojim bi kao dokazanim menadžerom i braniteljem s impresivnim životopisom u HDZ-u možda mogli i uspjeti. Lokalni izbori bit će, dakle, nova snažna bitka za svaku od stranaka i test ne samo za Grbina, nego i Plenkovića.
Ono što je novost, jest da se u SDP-u spominje mogućnost da se kandidati biraju na stranačkim predizborima. To bi značilo da neće odlučivati gradski odbori i stranačka elita, nego svi članovi. O tome se razmišlja u kontekstu prevladavanja sukoba.
Statut to dopušta i smatra se da bi bilo bolje da se odluka o kandidatima spusti na što širu razinu, iz stranačkih gremija u kojima se mnoge od potencijalnih kandidata uzima zdravo za gotovo, u bazu.
Tako je s Gordanom Marasom u Zagrebu, ili Markom Filipovićem u Rijeci. Prednost je da ne mora isto pravilo vrijediti za sve – dakle, predizbora će biti u onim organizacijama koje same to odluče.
No, Rijeka bi svakako mogla biti jedna od takvih sredina. Ako na sjednici Gradskog odbora takav prijedlog dođe na stol, on bi mogao proći. Želi se izbjeći da se na Gradskom odboru preglasavaju Marko Filipović i Vojko Braut, pa se odluka želi prenijeti na samo članstvo.
Kako mediji ne bi pisali o novom sukobu, odgovornost bi se mogla prebaciti na članove. Oni će onda odlučiti je li Filipović dovoljno karizmatičan, a Braut dovoljno iskusan da bi vodio grad.
Jasno, ako se odluka bude donosila na predizborima, tada će se moći i kandidirati tko god želi. Tada je moguće da se pojavi još kandidata, jer u SDP-u svatko ima pravo birati i biti biran. Hoće li ih biti još, to se sad još ne zna, no proces bi mogao postati tim zanimljiviji, i doista će se pokazati da nikome kruna i žezlo neće biti dana »u nasljeđe«, kao u nekoj monarhiji, nego da se i za kandidaturu itekako žestoko treba izboriti, a tek onda izaći pred sve birače.
No, tu je i kvaka: više kandidata, široko demokratsko odlučivanje, može donijeti i nove podjele i poremećaje u odnosima, to je realnost. A pogotovo kad je SDP u pitanju, gdje je demokracija već bezbroj puta »jela svoju djecu«.
Naizgled, kakav god model primijenili, SDP-ovci mogu imati razlog za sukobe i podjele, no to već mnogo više govori o njima samima nego o tim modelima.
U svakom slučaju, treba se složiti s novim šefom izbornog stožera SDP-a Vilijem Bassaneseom, da svakako na lokalnim izborima treba birati ljude koji imaju najsnažniju osobnost. Karizma, retorika, odlučnost i karakter, to su vjerojatno karakteristike koje su najvažnije na lokalnim izborima.
Na toj razini politike birači moraju prepoznavati kandidata, imati jasan stav o svakom od njih. Oni koji nisu stekli takvu prepoznatljivost kao pojedinci, teško mogu biti lideri ili pobjednici.
To je univerzalno pravilo za sve, ne samo za SDP, nego i za HDZ. A obje velike stranke muku muče s izborom kandidata u velikim gradovima. Gdje su nestali lideri?
Piše Tihana Tomičić
Gdje su nestali lideri u SDP-u?
Tihana Tomičić
31. listopad 2020 09:42
Foto Darko Jelinek
Naizgled, kakav god model primijenili, SDP-ovci mogu imati razlog za sukobe i podjele, no to već mnogo više govori o njima samima nego o tim modelima
Od izbora Peđe Grbina na čelo SDP-a prošlo je manje od mjesec dana, a on je već suočen s prvim velikim testom – pripremom za lokalne izbore. Koga god izabrao za kandidata u Gradu Zagrebu, kroz Zagreb će se mjeriti vrijednost stranke s njim na čelu. A druga ključna točka bit će Rijeka, gdje dolazi do smjene generacija i gdje barem dvoje, a možda i više kandidata, sebe vide u utrci za gradonačelnika.
Ako u Zagrebu SDP ne ostvari barem dvostruko bolji rezultat nego prije četiri godine (ako već ne pobjedu), i ako SDP ne zadrži Rijeku, novi predsjednik Grbin odmah će biti suočen sa zahtjevima da podenese odgovornost za vođenje stranke u cjelini. To je sigurno, jer unutarstranački suparnici u niskom startu čekaju 15. svibnja 2021. Naravno, brojat će se i Split, i Osijek, kao i Primorsko-goranska i Krapinsko-zagorska županija, a to su jedine dvije županije gdje SDP sada uopće ima svoje župane.
S druge strane, HDZ ovoga puta, osnažen odličnim rezultatom na parlamentarnim izborima, ima i povećane ambicije u odnosu na prije četiri godine. Ne kriju da će pokušati pokoriti Rijeku i PGŽ, a sigurno žele zavladati i Zagrebom.
U tom cilju, spremni su krenuti i s izvanstranačkim snažnim kandidatima, pa se u Rijeci već spominje niz imena, doduše tek neslužbeno, a u Zagrebu Damir Vanđelić, s kojim bi kao dokazanim menadžerom i braniteljem s impresivnim životopisom u HDZ-u možda mogli i uspjeti. Lokalni izbori bit će, dakle, nova snažna bitka za svaku od stranaka i test ne samo za Grbina, nego i Plenkovića.
Ono što je novost, jest da se u SDP-u spominje mogućnost da se kandidati biraju na stranačkim predizborima. To bi značilo da neće odlučivati gradski odbori i stranačka elita, nego svi članovi. O tome se razmišlja u kontekstu prevladavanja sukoba.
Statut to dopušta i smatra se da bi bilo bolje da se odluka o kandidatima spusti na što širu razinu, iz stranačkih gremija u kojima se mnoge od potencijalnih kandidata uzima zdravo za gotovo, u bazu.
Tako je s Gordanom Marasom u Zagrebu, ili Markom Filipovićem u Rijeci. Prednost je da ne mora isto pravilo vrijediti za sve – dakle, predizbora će biti u onim organizacijama koje same to odluče.
No, Rijeka bi svakako mogla biti jedna od takvih sredina. Ako na sjednici Gradskog odbora takav prijedlog dođe na stol, on bi mogao proći. Želi se izbjeći da se na Gradskom odboru preglasavaju Marko Filipović i Vojko Braut, pa se odluka želi prenijeti na samo članstvo.
Kako mediji ne bi pisali o novom sukobu, odgovornost bi se mogla prebaciti na članove. Oni će onda odlučiti je li Filipović dovoljno karizmatičan, a Braut dovoljno iskusan da bi vodio grad.
Jasno, ako se odluka bude donosila na predizborima, tada će se moći i kandidirati tko god želi. Tada je moguće da se pojavi još kandidata, jer u SDP-u svatko ima pravo birati i biti biran. Hoće li ih biti još, to se sad još ne zna, no proces bi mogao postati tim zanimljiviji, i doista će se pokazati da nikome kruna i žezlo neće biti dana »u nasljeđe«, kao u nekoj monarhiji, nego da se i za kandidaturu itekako žestoko treba izboriti, a tek onda izaći pred sve birače.
No, tu je i kvaka: više kandidata, široko demokratsko odlučivanje, može donijeti i nove podjele i poremećaje u odnosima, to je realnost. A pogotovo kad je SDP u pitanju, gdje je demokracija već bezbroj puta »jela svoju djecu«.
Naizgled, kakav god model primijenili, SDP-ovci mogu imati razlog za sukobe i podjele, no to već mnogo više govori o njima samima nego o tim modelima.
U svakom slučaju, treba se složiti s novim šefom izbornog stožera SDP-a Vilijem Bassaneseom, da svakako na lokalnim izborima treba birati ljude koji imaju najsnažniju osobnost. Karizma, retorika, odlučnost i karakter, to su vjerojatno karakteristike koje su najvažnije na lokalnim izborima.
Na toj razini politike birači moraju prepoznavati kandidata, imati jasan stav o svakom od njih. Oni koji nisu stekli takvu prepoznatljivost kao pojedinci, teško mogu biti lideri ili pobjednici.
To je univerzalno pravilo za sve, ne samo za SDP, nego i za HDZ. A obje velike stranke muku muče s izborom kandidata u velikim gradovima. Gdje su nestali lideri?