Euro je i dalje pod pritiskom uslijed strahovanja o širenju dužničke krize u eurozoni, tako da je pomoć pri otkupu obveznica ponudila i razvijena i brzorastuća Kina čija središnja banka već u dva navrata diže ključni kamatnjak kako bi usporila rast i s njim povezane inflatorne rizike. Izgledi za zajedničku europsku valutu u odnosu na švicarski franak nisu naročito povoljni ni za prvi kvartal iduće godine pa analitičari očekuju njeno daljnje slabljenje prema franku koji se i dalje prercipira kao zaklon u nesigurnim vremenima. Tako se situacija na međunarodnom valutnom tržištu izravno preslikava na bilance domaćih banaka, odnosno na kućne budžete građana koji otplaćuju kredite s klauzulom u francima, unatoč tome što naša središnja banka drži stabilnim tečaj kune prema euru.

Svijet je zaista sustav spojenih posuda koje se prelijevaju i na najmanja i najmanje utjecajna tržišta koja ovise o moćnijim i većim. Što se Hrvatske tiče, ta ovisnost najviše se ogleda u našim stalno rastućim potrebama za stranim kapitalom koji služi da bi se popunio tekući proračunski manjak i refinancirali stari dugovi. Guverner Željko Rohatinski prošli je tjedan podsjetio kako je prije dvije godine u jeku globalne financijske krize središnja banka oslobađanjem rezervi pomogla državi da se uspije pokriti u uvjetima kada su strana tržišta praktički bila zamrznuta a tokovi kapitala blokirani. Tada se moralo brzo djelovati, središnja banka je uskočila, a država dobila na vremenu. Ovaj puta, kaže guverner, ako se dogodi nešto slično, središnja banka neće pomoći na isti način. Bilo je, kaže, dosta vremena da se po pitanju konsolidacije javnih financija nešto učini, da se smanje deficiti i potrebe za financiranjem, a time i stupanj ovisnosti o stranim tržištima kredita.

Budući da se to nije napravilo, štoviše, deficit je u dvije godine utrostručen, a potrebe za financiranjem i povećane, Hrvatska u 2011. ponovno ulazi ranjiva, s nižim kreditnim rejtingom u uvjetima kada je eurozona na pragu nove, ovaj puta dužničke krize. Ekonomski analitičari upozoravaju na rastuće rizike i crvene lampice koje se pale, dok guverner spominje katastrofu i moguću reprizu 2009., no Vlada je na sva upozorenja i apele ostala gluha: izborna godina nije vrijeme za reforme. Sve to onda dodatno pojačava rizike da u nedostatku kontroliranih promjena dođe do nekontrolirane prilagodbe i prisilnih reformi. Sve to dakle povećava šanse da umjesto HNB-a ovaj puta u pomoć državi priskoči MMF. Nadalje, nakon snažnog pada BDP-a u 2009. i 2010. godini, središnja banka za 2011. predviđa rast od 1,4 posto. Međutim, guverner je već više puta istaknuo da ovako male promjene ne znače previše, tim više što se predviđa novi pad zaposlenosti. U središnjoj banci očekuju i oporavak osobne potrošnje i s njom povezani rast uvoza. Očekuju i usporavanje izvoza, te daljnji rast udjela državnog deficita i javnog duga u BDP-u. Rast će i udio inoduga u BDP-u, kao i minus na tekućem računu bilance plaćanja, a što je opet povezano s intenziviranjem uvoza. Sve to, naravno, pod uvjetom da ne bude većih stresova u okruženju, prije svega po osnovi dostupnosti i cijene kapitala. Bude li se situacija na tržištu eurozone i dalje zaoštavala, pa se dužnički problemi prošire i pritisnu i druge članice osim ovih koje su već u problemima, jasno je da će slobodni kapital prije svega biti usmjeren prema tim domicilnim tržištima, i tu leži novac.

Sve to znači da ekonomski model nije promijenjen već se pokušava nastaviti po starom makar je jasno da su dugovi i deficiti udarili u plafon i više se nema kuda. Možda se u Hrvatskoj reforme i provode na nekim drugim područjima, što dijelom jest povezano, međutim pretpostavke ne mogu zamijeniti djelovanje: ekonomija je potpuno zaboravljena. I dalje se ne živi bolje, niti se za to stvaraju ekonomski uvjeti.