Epizoda koja se ponavlja

Financijski bumerang Aneli Dragojević Mijatović

Aneli Dragojević Mijatović

Foto AP

Foto AP

Što čini Hrvatska i čime se ona priprema za novo globalno preslagivanje? Na fiskalnom planu do potrebnih promjena nije došlo, čekaju se izbori, a i onda je neizvjesno što će biti i kako će se nova vlast postaviti



Eurozona je preskočila još jednu prepreku, dogovorena je pomoć Grčkoj u visini 158 milijardi eura, od čega će EU i MMF osigurati 109 milijardi, a privatni sektor preostalih 49 milijardi eura. Neke rejting agencije smatraju da je već sama činjenica što privatni sektor Grčkoj nešto mora »opraštati« dovoljna za ocjenu selektivnog bankrota, no tržišta su za sada ipak pozitivno reagirala na program pomoći koliko god on usporeno i traljavo bio postignut. Čelnicima Unije vrijeme je naime bilo potrebno i da bi se dogovorili o vremenu sastanka za izglasavanje ovakve bazične podrške euru. Tečaj eura tako se malo oporavio prema švicarskom franku koji se percipira kao valuta-utočište i prema dolaru koji je i sam pritisnut dužničkim problemima vodeće svjetske ekonomije.


   Netom kreirani paket pomoći odnosi se isključivo na Grčku, i kao takav se tretira kao izdvojena epizoda, međutim, unijini čelnici morat će biti puno uvjerljiviji ukoliko probleme žele riješiti univerzalno i na dugi rok. Portugal i Irska već od ranije primaju pomoć, Italija je u zadnji čas izglasala mjere štednje, s tim da su se i njene banke na stres testu pokazale zdrave i otporne, što je u ovom trenutku važno i za Hrvatsku čiji je bankarski sektor najviše naslonjen na talijanski. I američka je ekonomija prezadužena i ponovno trusna, pa je neki opći dojam da je oporavak od prošlog vala krize nestabilniji nego se mislilo, te da se cijeli svijet priprema i oprezno odnosi prema mogućnosti novog vala krize.


   Kako će koja zemlja ili područje ubuduće proći ovisi o tome koliko je uspjela naučiti iz problema koji su svijet zadesili još od propasti Lehman Brothersa. Netko je to ozbiljno shvatio i počeo raditi na sebi, znajući da krize nisu samo izdvojene epizode nakon kojih se sustav nužno vraća u ravnotežu. Sustavima treba upravljati. Neke zemlje svoju otpornost grade na razini proizvodnje, neke na snažnim i stabilnim bankarskim sustavima, a neke fiskalnom disciplinom nastoje preduhitriti eventualni pad rejtinga. Najbolje je naravno kombinirati svo troje.




   Što međutim čini Hrvatska i čime se ona priprema za novo globalno preslagivanje? Na fiskalnom planu do potrebnih promjena nije došlo, čekaju se izbori, a i onda je neizvjesno što će biti i kako će se nova vlast postaviti. Neizvjesno je jer naravno nitko prije izbora neće reći da će nakon što osvoji vlast ukidati prava, ali i zato što su ekonomske performanse političkih lidera upitne. Tako su na ekonomskom planu stvari ostale slične onima s kojima je Hrvatska ušla u prvi val krize, a ušla je fiskalno nespremna, tj. trebalo je novca za refinanciranje kredita onda kada na međunarodnom planu zaduživanje nije bilo ni jednostavno ni jeftino. Uskočio je tada bankarski sektor, međutim, u međuvremenu su loši krediti i opće pogoršanje situacije, kao i velika izloženost prema državi, i taj sektor učinili opreznijim i ranjivijim. Monetarna vlast je pomagala, no ni tu više nema previše prostora. Novci se više ne mogu trošiti i deprecijaciju sve češće spominju i domaći analitičari i međunarodne institucije.


   Uvjet za održavanje monetarne stabilnosti je pomak u javnim financijama. Do prilagodbe negdje mora doći. Najveći je problem što nema posla, što privreda i dalje propada, pa se stanjuje, odnosno, ne jača se baza iz koje bi se postojeći i potencijalni dugovi mogli vraćati. Konkurentnost bi trebala biti tema broj jedan, a kod nas se jedva i spominje. Nema lidera koji će gospodarstvo povući van iz gliba. Nema koordinacije. Ovo što se događa u eurozoni pokazuje da se bankroti događaju i boljima; fiskalna nedisciplina nije hrvatski izum. No, pokazuje se i da administrativna rješenja nisu spasonosna. Prilagodba treba krenuti odozdo. Iako su povezane, fiskalna i monetarna pozicija su jedno, a struktura privrede drugo. Tamo gdje postoji potencijal za izvoz i ostali će se problemi lakše riješiti. Hrvatska je mala zemlja, bilo bi teško i da su svi parametri u plusu, a ovako, kao što već godinama primjećuju mnogi, ponovno će se višemjesečni nerad pokušati pokrpati s dva mjeseca turističke sezone. Nije dovoljno, jednostavno, nije dovoljno.


više vijesti