Čak 40 milijardi kredita bankama ne mogu otplatiti hrvatski građani i tvrtke, izvijestila je krajem prošlog tjedna Hrvatska narodna banka, a podatak je to nad kojim bismo se trebali zamisliti, jer ukazuje na svu dubinu krize i teško stanje u domaćim korporacijama i kućnim budžetima. Nenaplativa je svaka četvrta kuna kredita odobrenih poduzećima i svaka deseta odobrena građanima. Banke su međutim visokokapitalizirane i još uvijek visokoprofitabilne. Stabilne su, dakle, i o tom nema spora.

No, to je stanje, a ono što zabrinjava su trendovi. Od početka globalne krize koja se u Hrvatskoj očitovala prije svega kroz promjenu smjera tokova kapitala, te je nametnula potrebu za promjenom ekonomskog modela rasta na potrošnji i zaduživanju, ukupni su krediti banaka svim sektorima porasli za oko 35 milijardi kuna. Riječ je o razlici stanja između ukupnih kredita banaka s kraja rujna ove godine, kada su iznosili 287 milijardi kuna, te s kraja 2008., kada ih je bilo 252 milijarde.

Prirast ukupnih kredita nije dakle naročit, uslijed činjenice da je veliki doprinos njihovom rastu u ovom razdoblju davala država, dok su se ostali sektori razduživali i još se razdužuju, pogotovo tvrtke kod kojih ukupna izloženost pred bankama pada iz mjeseca u mjesec unatoč mjerama monetarne i fiskalne vlasti da im se omogući lakši pristup novcu. 

  Novac je naime skup. Što uslijed nezavidne pozicije javnih financija, što uslijed težnje poslovnih banaka da zadrže iste one profite koje su imale prije krize iako to objektivno više nije moguće. Ta su vremena prošla. Privreda je iscrpljena, kreditno sposobnih građana sve je manje. No, dok je prirast ukupnih kredita u zadnje četiri godine znatno usporen, prirast loših ili nenaplativih kredita snažno je ubrzan. Krajem 2008. nenaplativo je bilo 12 milijardi kuna kredita, ili niti pet posto od ukupnih, a sada, krajem rujna ove godine, nenaplativo je spomenutih 40 milijardi kuna ili više od 14 posto od ukupnih.

Loši su krediti unutar četiri godine dakle utrostručeni, gotovo učetverostručeni. U apsolutnom iznosu povećani su za 28 milijardi kuna. A ukupni su krediti, podsjećamo, u tom razdoblju povećani za 35 milijardi kuna. Najveći doprinos kvarenju portfelja dale su tvrtke od kojih se međutim očekuje da pokrenu ekonomiju i zemlju izvuku iz krize. 

  Trendovi su dakle problem, a bankarske bilance samo su ogledalo stanja ukupne ekonomije. Ili bi to barem trebale biti. Ili će to postati, jer po definiciji banke dijele sudbinu ekonomije u kojoj djeluju. A ta ekonomija zasad još uvijek ne pokazuje znake oporavka što god da u vladi rekli ili očekivali. Sada opet očekuju rast u idućoj godini, i to od 1,8 posto.

Očekivali su rast i u ovoj, no kako se kraj godine bliži, tako je sve izgledniji pad, i to do 2 posto. Reforme u međuvremenu baš i nisu uzele maha, investicije, ni javne ni privatne, nisu pokrenute. Štoviše, poduzeća se razdužuju i sve teže otplaćuju i postojeće obveze. A u uvjetima prenapregnute državne potrošnje te porezima i inflacijom stisnute osobne potrošnje, investicije, i to investicije za izvoz, jedini su izlaz.

U 2013. očekuje se k tome proračunski deficit od gotovo 11 milijardi kuna, što uvjetuje nova zaduženja za pokriće tekućih proračunskih rupa i refinanciranje postojećih obveza.

Porezno opterećenje u ovoj je godini već povećano, od iduće se ukida nulta stopa PDV-a, pa vladajući u tom usklađivanju s EU vide i doprinos ravnoteži javnih financija. No, dok se tako stagnira ili tapka u mjestu, zapravo se ponire sve dublje jer se sve ostale neravnoteže produbljuju i parametri pogoršavaju.