Povećanje porezne presije se nastavlja: Vlada se opet latila PDV-a koji figurira kao najlakši način da se iz džepa građana/potrošača izbije još koja kuna. Nakon što je na početku mandata digla opću stopu, a što je izazvalo val rasta cijena te dodatno smanjilo kupovnu moć i osobnu potrošnju, a onda inverzno izazvalo šok i na strani ponude, sada je povećala i međustopu na osnovne živežne namirnice, jer deficit za 2014. probija sve rekorde, a rashodna strana nije stavljena pod kontrolu. Osobna potrošnja pada, investicija nema, najnoviji podaci govore i o daljnjem padu industrijske proizvodnje, pa se ne zna na temelju čega u Vladi opet vide nekakav rast u 2014. Kako rasta nema, kolač koji dijele proračunski korisnici sve je manji, a kako se istinske reforme ne provode, onda to treba pokrivati novim porezima. Saznali smo tako iz prošlotjednog intervjua ministra financija našem listu da se ni od poreza na nekretnine nije odustalo, već je on »zlatna rezerva«, i to, pazi sad – za jedinice lokalne samouprave, koje su, kaže ministar, u teškoj situaciji. I tamo su pronađene razne rupe koje treba pokrpati, pa se onda to velikodušno neće provesti kroz porez na dohodak, nego kroz porez na nekretnine.

  Dakle, općenito se državni ustroj, enormni broj gradova, općina i županija, uzima kao samorazumljivi zadani okvir, bez obzira kako te jedinice poslovale, i bez postavljanja pitanja mogu li same preživjeti ili im treba izdašna potpora iz proračuna, a onda ćemo tome dalje prilagođavati razne porezne stope i oblike. Pa se onda tu nađe i malo demagogije i populizma da će ih kao bogati plaćati, a bogati su, po toj logici, svi koji imaju neku nekretninu, što je zapravo većina pripadnika srednjeg sloja. Da se razumijemo, porez na nekretnine, kao dio šireg poreza na imovinu, nije sam po sebi sporan, i jasno je da svatko tko ima više treba više i platiti, ali na načelnoj razini, ima li smisla više ikakvim porezom hraniti razgranati lokalni aparat? Ili treba vlast upravo od sebe krenuti: preispitati broj ministarstava, županija, jedinica lokalne samouprave u odnosu na primjerice broj stanovnika. Porez na nekretnine je sigurno porezni oblik koji bi pridonio pravednosti u oporezivanju, ali ako ga se već uvodi, onda barem da ga se iskoristi da se poboljša opće stanje u državnim financijama. Štednju u bankama, koja je isto oblik imovine, nitko međutim ne spominje, iako ni ona nije baš naročito stavljena u funkciju gospodarskog razvoja. 

  Ako bi se dakle uveo porez na nekretnine, plan je da se to kompenzira povećanjem neoporezivog dijela dohotka, što je već i trebalo napraviti, jer nominalne plaće sve manje vrijede, pa treba dizati taj neoporezivi cenzus, i štoviše, uvesti još poreznih razreda, povećati progresivnost, povećati pravednost, ali paralelno učiniti sve da se niti jedna dodatna porezna kuna ne shvaća zdravo za gotovo kao potpora sustavu koji se sam po sebi mora mijenjati. No, u taj sustav nitko ne dira jer bi to povuklo pitanje »čija je koja« jedinica, tko je gdje osvojio vlast – da li SDP ili HDZ – pa da se jedni drugima ne zamjere, onda se sve ostavlja kako je, a nakon lokalnih izbora zbrajaju se »osvojeni« proračuni kao kakav izborni plijen. Što je dakle tu čemu svrha i tko postoji radi koga? Građani zbog vlasti ili vlast zbog građana?