Snimio Darko JELINEK
Prostora dakle za dodatno zaduživanje, u uvjetima kada javni dug ide i preko 60 posto BDP-a, nema, pa se sada sve karte bacaju na privatne investicije koje su jednako tako škrte: tvrtke se razdužuju, a poslodavci se stalno nešto žale, bez obzira što su daleko najveći teret krize zasad ponijeli građani i radnici, te ga plaćaju i dalje kroz stalno urušavanje kupovne moći i rast nezaposlenosti. Poduzeća to naravno osjećaju kroz pad potražnje pa se sve vrti u krug
Pet ministara je u svojih pet limuzina i sa svojih pet glasnogovornika u ponedjeljak krenulo na turneju po Hrvatskoj, tijekom koje planiraju objašnjavati što i kako rade da bi kreirali okružje poticajno za investicije, zapošljavanje i gospodarski rast.
Prvotna strategija ove vlade bila je da se rast namjerava poticati prije svega javnim investicijama. Sada je ta strategija stavljena ad acta; pala je u vodu, najviše zbog ograničenog potencijala financiranja čak i tekućih, a kamoli još i kapitalnih troškova.
Čim su u proračunu uočile natruhe kejnezijanske ekonomije, kreditne su nam agencije rejting srušile u smeće, pa je i Vlada naglo zaokrenula smjer želeći nekako zaustaviti taj pad prema još nižim razinama.
Turneja je dakle pompozno krenula, no bez obzira koliko nabrijan bio Vladin vozni park, opći je dojam da je zakasnila barem godinu dana. Čim je ova vlada došla na vlast, odmah je trebala iskoristiti veliko povjerenje naroda koje je imala. S reformama je trebalo odmah krenuti, i to preko rashodne strane, ali važno je i kako.
Ne tako da se linearno režu plaće zaposlenih u javnom sektoru, već da se radi na njegovoj efikasnosti; da se vidi je li potrebno imati toliko ministarstava, toliko agencija, ureda i na koncu toliko jedinica lokalne samouprave, koje će građani uskoro i dodatno financirati kroz najavljeni porez na nekretnine. No, postaviti to pitanje značilo bi ograničiti i broj fotelja na koje je nova politička garnitura očito računala.
Političke elite dakle očito nisu bile spremne na radikalne i hrabre poteze. Zato su povučeni ne tako radikalni, ali potezi koji su dodatno zacementirali postojeću situciju: povećana je porezna presija, povećani su troškovi života, kroz poreze koji svih linearno pogađaju, što je dodatno survalo potrošnju, pa je tako vlast sada svejedno primorana rezati rashode, ali u zakašnjenju i sa slabijim efektom. I opet to čini linearno.
Dok je međutim pet ministara iz gospodarskog resora krenulo na put, u Zagrebu je ostao ministar financija da se »druži« s predstavnicima MMF-a, no i on će uskoro na svoj road show, najvjerojatnije po SAD-u, na kojem će kreditore pokušavati uvjeriti da nam uz što nižu kamatu ustupe novi kontingent kredita.
U međuvremenu odlučio se obračunati i kreditima građana, pa na dnevnoj bazi »izbacuje« razne ideje o promjenama potrošačkog kreditiranja, tako da su ionako već krizom iscrpljeni i raznim poskupljenjima isprepadani građani, sada još okupirani i time kako će novim dugovima pokriti stare. No, koliko god se u Vladi ovim naglim i neočekivanim manevrima trudili skrenuti pažnju s krucijalnih problema, glad je teško zakamuflirati. O njoj se čak ne mora ni misliti: ona se osjeća.