Nekoliko tjedana trajala je borba oko Petrokemije. Na kraju je riješena na najbolji način za porezne obveznike – država neće morati davati dodatna sredstva da bi se rješavale stare dubioze, već je kompromis nađen s onima koji su i sami već od ranije u suvlasništvu tvrtke.

Dugo nismo vidjeli takve otvorene izjave kakve je jučer u povodu rješenja situacije davao ministar gospodarstva Davor Filipović. Otvoreno je rekao da je bilo onih koji su »predatori«, koji Hrvatsku vide kao »bankomat«. Ministar se pritom ultimativno postavio kao zaštitnik državnih interesa, uopće ne dovodeći u pitanje svoju ulogu zaštitnika proračuna.

Na kraju ćemo tek znati tko je general poslije bitke, ali u svakom slučaju, pritisak koji je očigledno postojao da se dijelu zainteresiranih omogući ili manevarski prostor da kasnije još pravosudnim putem traže nešto što im možda ne pripada, ili pak da odmah u tijeku same transakcije dobiju dio državnog novca koji je bio stvar interpretacije ranijih ugovora, Filipović je odbio od sebe. Kao u pancirki, odbio je, kako kaže, lobiste i predatore.

Turski investitori bili su pred vratima mjesecima, ali »unutarnji faktori« iz vlasništva same tvrtke tražili su stvari koje su jednostavno nemoguće, a Ministarstvo gospodarstva postavilo se dosta čvrsto prema tome, preuzimajući rizik neke druge runde u budućnosti s istim akterima.

Zasad, stvari stoje tako da turski investitori ulaze u Petrokemiju, država nema nikakve dugove prema bilo kome, čak i retroaktivno sve do prije 2018. godine, a novi dodatak ugovoru potpuno precizno definira odnose, i ne mogu se dogoditi neugodna iznenađenja koja bi naknadno pogodila državni proračun. Vlada je dobila bitku, a čini se i ministar Filipović.

Sada se saznaje sve više detalja, pa tako se zna da su Ina i PPD, odnosno njihova zajednička tvrtka Terra mineralna gnojiva, imali za ulaganja odobrenje da se cjelokupan proces realizira do 2028. godine, no cjelokupna ulaganja, o kojima je ovisilo i produljenje okolišnih dozvola, za koje rokovi počinju istjecati iduće godine, nisu dosad bila provedena.

Turski ulagač Yildirim tražio je prenošenje uvjeta koji su bili zaključeni s Inom i PPD-om, a tek iz sadašnjeg pojašnjenja koje je dao ministar gospodarstva Davor Filipović na sjednici Vlade vidljivo je i da su tim ugovorom Ini i PPD-u bila zajamčena i puno šira prava nego je to u ovakvim postupcima bilo uobičajeno.

Ostavljen je, naime, neograničen prostor da država preuzima nastale obveze u Petrokemiji do sklapanja sporazuma. Stoga je jedna od ključnih stvari da taj neograničeni rok sada više ne postoji, i nitko neće moći naknadno spominjati nerealne iznose. Turski ulagači zainteresirani su, čini se, i za preuzimanje udjela koji država ima u Petrokemiji, no o toj prodaji za sada se ne razgovara.

A i bolje, jer radnici imaju veće povjerenje kad država ima bar minimalni udjel. Prioritet je zato sada bio postizanje dogovora s turskim ulagačem, osigurati preuzete obveze ulaganja u modernizaciju zastarjelih pogona i osigurati pokretanje proizvodnje koja u Kutini stoji već godinu dana.

I tu je Filipović odigrao u korist države, to jest proračuna. Istovremeno, jasno je da će njegovo ministarstvo odgovoriti i na druge pritiske kojima je bio izložen zadnjih tjedana, od same dokapitalizacije HEP-a o kojoj govori i u razgovoru za naš list za sutrašnji broj, do novih pravila za dobavljače plina, što uključuje upravo ove iste igrače.

Cijelo to vrijeme, predsjednik Vlade Andrej Plenković nije se oglašavao i ostavio je nadležnom resoru da to rješava, ali sama činjenica da je Filipović odradio posao i dobio podršku premijera na Vladi za ovakva svoja rješenja, sve govori.

No, tome se teško itko i može suprotstaviti jer Ministarstvo gospodarstva na svojoj strani ima jednostavan rezon – tamo gdje ne treba trošiti dodatna državna sredstva, neće se trošiti.

To uključuje i brodogradnju, i energetiku, i sve poslove koje njegov resor pokriva, a s takvim stavom teško može u redovima Vlade ili same vladajuće stranke imati bilo kakve racionalne oponente.

Država je ovog puta odigrala uspješno – zainteresirani investitori iz Turske, inače ogromna kompanija iz tog biznisa, ulazi u Petrokemiju, radna mjesta će se sačuvati, kao i djelatnost, a to neće ništa dodatno koštati proračun.