Europski čelnici sastali su se u Dublinu kako bi razgovarali o izgradnji konkurentne Europe i obrani demokratske Europe. Zvuči poput fraza, ali to uistinu jesu veliki izazovi i zahtjevna kombinacija. Europa se suočava s ratnim sukobima i hibridnim prijetnjama, a s druge gubi globalnu ekonomsku bitku na gotovo svim poljima, od energije, industrije, novih tehnologija, umjetne inteligencije, nedostatka radne snage. Na to se nadovezuje pitanje migracija, te se očekuje donošenje nekakve deklaracije, no vjerojatno bez konkretnih zaključaka.

Eurozona se bori s visokom inflacijom, uslijed koje je monetarna vlast prisiljena dizati kamatne stope. To podiže javni dug brojnih članica i napreže proračune. Tu je prije svega na udaru Francuska. Iz Francuske su i krenuli prosvjedi nezadovoljnih učenika i studenata koji vide da se novac ubacuje u obranu umjesto u poboljšanje uvjeta obrazovanja. Banke snažno zarađuju. A šefica ECB-a napušta »monetarni brod« da bi na izborima pomogla nekom potencijalnom Macronovom nasljedniku. Europa se bori s ekonomskom stagnacijom i niskim rastom, koji ne može dobaciti ni do jedan posto. Uslijed prekida dotoka ruskih energenata, na zamahu je izgubila glavna europska ekonomija, njemačka. Sada joj navodno ipak stižu nešto bolji podaci o rastu. No, kako se on temelji prije svega na obrambenoj industriji, postavlja se pitanje njegove održivosti. S aspekta univerzalne želje za mirom, iskreno, niti ne želimo da bude održiv. S obzirom da se puno troši na obranu, koja u Njemačkoj sve više postaje pitanje opstanka ekonomije, ali i kancelara Merza na vlasti, zagovara se štednja na socijalnim pitanjima i ekonomskim pravima građana. U takvom se ozračju održavaju europski sastanci na vrhu.

I zato, dok europske elite sastanče, europske ulice gore. I zato nije ni čudo da rastu dionice raznih populista. Jer, uvijek može i gore. Prosvjedi su se iz Francuske proširili na Italiju, Njemačku, Španjolsku, po cijeloj Europi. Građani traže bolje uvjete rada, obrazovanja, stanovanja. Muče ih visoke cijene, pad kupovne moći. Europski lideri se bave geopolitičkim pitanjima, i zbrajaju troškove vezane za rat i obranu. A ulične se borbe vode oko socijalnih pitanja. I zato bi se mogle prebaciti u glasačke kutije. Najviše su bijesni mladi jer političare vide kao one koji im trasiraju put u nesigurnu, nemirnu budućnost. Kakvu ne žele. Poručuju da se nisu školovali da bi potonuli u klasne razlike, a još manje da bi išli u tuđe ratove. Europa ne želi odustati od »svog načina života«. No, ono iz čega bi se trebala stvarati nova vrijednost koja će sve to platiti – sve je tanje. I one ekonomske povrate koji se ostvaruju građani doživljavaju kao da se dijele nepravedno i nesvrhovito. Ove europske elite imaju, istina, sve manje vremena za obranu, ali onu u kojem će svoje programe obraniti, ne prema van, nego prema unutra, prema svojim biračima i građanima, kojima su na koncu i odgovorne. Morao bi se naći balans između otvorene, Europe blagostanja, kakva je uvijek bila, i novog ekonomskog poretka koji je sve suroviji. Hrvatsku u Dublinu predstavlja premijer Andrej Plenković, koji je mogao biti bar donekle smiren po pitanju ekonomije. Iz relevantnih institucija stižu progoze rasta od čak 3 posto. Daleko je to više od europskog prosjeka. Turizam je ponovno dao obol. Zato se već sada kroje zakoni i pravila za iduću sezonu.

No, premijer Plenković iz Dublina je nastavio jednu drugu raspravu, s predsjednikom Milanovićem, oko uloge hrvatske vojske u europskoj obrambenoj politici. Sjećamo se još dobro njihovog sukoba oko (ne)odlaska na paradu tzv. koalicije voljnih. Otada je bilo neko zatišje, sve do ovih dana. Milanović Plenkovića opet proziva da služi Bruxellesu, a premijer odgovara da predsjednik izmišlja i na tome zarađuje političke poene. Europa je bremenita problemima, a često se govori i da je heterogena, s članicama koje se ni oko čega ne mogu dogovoriti jer su spore i imaju različite stavove. No, iz Hrvatske poslovičnu stižu čak dva stava. Europa za to ne bere brigu, pa je Ursula von der Leyen najavila novi, tko zna koji po redu paket sankcija protiv Rusije (22.), te novi financijski paket pomoći Ukrajini.