Europska unija uvijek je u percepciji građana nešto udaljeno i poprilično nejasno, a čim čuju za »institucije« i »administraciju« građani dobivaju osip i krenu sa psovkama. No, možda ne znaju da je skoro 80 posto svih zakona koji se danas donose u Hrvatskoj prethodno usuglašeno s europskim pravilima, normama i politikama.

Tako je vjerojatno i s Konferencijom o budućnosti Europe, vjerojatno puno ljudi i ne razumije o čemu je tu riječ. Ta »konferencija« je ustvari skoro dvogodišnji postupak transnacionalne paneuropske debate u kojoj su građani imali prilike sami govoriti o tome koje politike smatraju bitnima na razini EU-a, ali onda posljedično i za njihove zemlje, i u konačnici njihov život. Teme koje su dominirale su uglavnom vezane uz klimatske promjene i zdravstvo – primjerice, ljudi traže digitalno umrežavanje zdravstvenih podataka svih građana EU-a, kako bi prava pacijenata mogla biti svugdje primjenjiva unutar granica 27 država EU-a. Tu su i praktična pitanja na kojima EU upravo radi, poput univerzalnog punjača za sve uređaje, čime bi neki proizvođači, a znamo i koji, prestali biti protežirani. Građani Europe imali su prilike reći jasno i glasno čime da se EU bavi i kako ga vide.

Problem je, naravno, što su se u međuvremenu, otkako je ta velika javna debata krenula, prilike u svijetu jako promijenile. Umjesto ekologije, na dnevnom redu su zajednička vojska i obrana. Energetska politika – prema Rusiji, naravno – mora biti zajednička. Svijet se potpuno promijenio od 24. veljače.

Ipak, ono oko čega su se svi složili, i građani i političke elite, odnosi se u prvom redu na potrebu da se odluke u EU-u donose brže. Zato slijedi velika reforma procesa donošenja odluka – više neće biti jednoglasnog donošenja odluka niti prava veta. Umjesto toga, odluke će se donositi običnom kvalificiranom većinom, a to može stvarati probleme manjim državama poput Hrvatske. Doduše, one će biti blokovski zastupljene i ostat će zaštitni mehanizam od 65 posto u donošenju dijela odluka, ali ne čudi da je hrvatski premijer Andrej Plenković jučer izrekao određenu zadršku za takav scenarij. Snaga svake države mora biti zastupljena u tim reformama promjene europskog Ugovora, odnosno »ustava« EU-a, i tu je Plenković u pravu, jer bi inače sam koncept EU-a izgubio smisao.

A da ovdje uopće nije riječ ni o kakvoj birokraciji i dosadnim bijelim ovratnicima, dokazuje još jedno od životnih pitanja koje će se također rješavati po novom »ustavu« EU-a. A to je proširenje EU-a. Jasno da tu hrvatske vlasti imaju zadršku, jer ako Hrvatska bude u manje utjecajnoj poziciji nakon ove reforme EU-a nego je danas, tada je jasno da će teže i obraniti interese Hrvata u BiH. Ako se dogodi da Hrvatska bude preglasana u tom procesu odlučivanja o proširenju i ako prevladaju stavovi protivnika proširenja, a takvih u EU-u itekako ima, tada će se i položaj Hrvata u BiH zakomplicirati.

Činjenica da danas Pantovčak zagovara blokiranje ulaska Švedske i Finske u NATO, a koje jesu članice EU-a, sigurno u tome svemu ne pomaže. To je možda razlog da je jučer hrvatska politika izrazila skepsu prema ovako velikoj transformaciji unutarnjeg uređenja EU-a.

Dok su Srbija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Albanija, u raznim kombinacijama, više-manje ipak već na listi čekanja za proširenje EU-a, Bosna i Hercegovina još je ispod praga. Podrška Ukrajini da uđe u europsku zajednicu naroda trenutačno je tek simbolička, a BiH je na tablici aspiranata još i daleko niže od svih pobrojenih država.

Zato će biti zanimljivo pratiti s kakvim će se točno prijedlogom unutarnjeg preustroja EU-a ovih dana na kraju izaći. Jer to će izravno utjecati na svakog građanina i svaku državu, ma koliko nam se Bruxelles ili Strasbourg činili daleko.