Europska unija je konačno, jasno i razgovjetno, artikulirala svoje interese i konačno pokazala da neće dozvoliti da je obilaze, ignoriraju pa i omalovažavaju novoskrojeni savezi, ali i vlastiti saveznici u Washingtonu, kada se radi o pitanjima od globalne sigurnosti. I što je još važnije, jasno poručila, urbi et orbi, da neće sjediti prekriženih ruku i biti tek puki promatrač formiranja »novog svjetskog poretka temeljnog na moći« kako se izrazila predsjednica Europske komisije Ursula von der Lyen u svom govoru o stanju Unije. Također smo jasno pokazali da nismo »od jučer« i da smo itekako prepoznali da su mnoge velike sile, kako je rekla, otvoreno neprijateljski raspoložene prema Europi, iako ih nije imenovala, a znamo o kome je riječ.

Optuživši takve sile za imperijalizam, jasno smo poručili da Europska unija to nije, niti je ikad bila. Ne zaboravimo da su sve članice, pa tako i Hrvatska, u Uniju ušle jer su htjele, a ne jer su bile natjerane, kao neke zemlje u Sovjetski Savez, na primjer, koji bi Vladimir Putin tako silno htio obnoviti. Čak zvuči neukusno optužiti EU da ima teritorijalne pretenzije prema ikome. Jer EU je najveći mirnodopski projekt u povijesti Starog kontinenta i sada se, ne svojom krivnjom, našao u situaciji da se mora braniti, sebe i svoj sustav vrijednosti temeljen na ljudskim pravima i pluralizmu. Vrijednosti koje su Moskva, Peking i Pjongjang odavno pregazili. A na ulicama Beograda se gaze od pada nadstrešnice u Novom Sadu.

Svrha cijelog govora Ursule von der Leyen bio je poručiti svijetu da Europa konačno mora biti neovisna, a to znači i samostalno se brinuti za vlastitu sigurnost i obranu. Činjenica je da Europa stalno zaboravlja na vlastite potencijale, pa tako i na one vojne, pa je ponekad na to treba podsjetiti i okuražiti, makar i govorom briselskih birokrata. Ili jednog poljskog generala koji je europsku sigurnosnu situaciju, u kojoj Europa ne vidi vlastite potencijale, najbolje opisao riječima: 500 milijuna Europljana traži od 350 milijuna Amerikanaca da ih brani od 140 milijuna Rusa. Pametnom dosta.

Europska unija je tako od jučer odlučila biti sila. Odnosno jedna od sila koje se nameću za pozicije u novom svjetskom poretku koji, izgleda, razumije samo silu i kršenje međunarodnog prava. No, trebat će proći neko vrijeme da mentalitet nas državljana EU-a prihvati da živimo u jednoj od svjetskih sila, koja također raspolaže nuklearnim oružjem (Francuska). I da smo jedinstveni mozaik 27 država, unatoč soliranjima premijera Mađarske i Slovačke. Crtaju se borbene linije za taj novi poredak, kažu u Bruxellesu, pa EU više ne misli biti samo financijer krhkih demokracija u usponu i zaštitnik močvarnih područja, kako su se velike sile do jučer voljele sprdati s europskim savezom.

Nećemo više dozvoliti ni da nam se obraćaju svisoka, poput ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova koji koristi svaku priliku da ponizi EU riječima da nismo nikakav politički i sigurnosni činilac. A i našem prevrtljivom savezniku u Bijeloj kući poručiti da u svoje planove o budućnosti svijeta mora ucrtati i EU. S Grenlandom. Pod danskim, odnosno europskim suverenitetom. Jer će na kraju EU morati braniti vlastiti teritorij od vlastitog saveznika koji s crvenim tepihom dočekuje agresora na Ukrajinu. Predsjednica europske vlade trebala je biti oštrija u komentiranju tog događaja od uzdaha da »nije bilo lako gledati prizore s Aljaske«. Možda je upravo to bila kap koja je prelila čašu pa je EU konačno odlučio lupiti šakom o’ stol i stati na kraj ignoriranju od strane Trumpove administracije.

EU je odlučio uzvratiti udarac, ali ne na kaubojski način Donalda Trumpa, nego baš na europski, i to ističući svoju predanost gospodarskom napretku i podizanju životnog standarda, poput prvog europskog plana za priuštivo stanovanje koji će uskoro biti predstavljen. Odlučila je voditi vlastitu vanjsku politiku koja ne uključuje podršku Izraelu, čak štoviše. I da ne zaboravimo ono najvažnije – osigurala je 850 milijardi eura za naoružavanje, bez potrebe za podizanjem poreza i zaduživanjem država članica.