Na početku sljedeće godine imat ćemo eure u džepu. To je sada više nego sigurno. Hrvatska definitivno ulazi u eurozonu i više ništa to neće spriječiti. Naravno, postoji puno tehničkih stvari koje se moraju odraditi i poteškoća s kojima ćemo se susretati tijekom siječnja 2023. Ali to će se sve obaviti i Hrvatska će imati zajedničku europsku valutu. I time dijeliti sve dobre i loše stvari tog europskog projekta kojim su ponajbolji svjetski ekonomisti istovremeno zadivljeni, ali i zbog načina njegove provedbe jako zabrinuti. Ali u svakom slučaju to je to. Euri će biti platežno sredstvo. Koliko će ih puno biti i koliko će se za njih mogli kupiti, druga je stvar.

Jedna druga eurointegracija, koja je također trebala započeti nakon što se slegnu novogodišnja slavlja, nije baš tako sigurna. Schengen. Naime, krajem prošlog tjedna austrijski ministar unutarnjih poslova najavio je da bi se njegova zemlja mogla suprotstaviti širenju područja Schengena na Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku. Austrija je u drugoj polovini ove godine zapljusnuta prilivom ilegalnih migranata. Većina njih pristigla je iz Grčke preko Srbije i Mađarske. Ta je ruta sada najaktualnija.

Ona preko BiH, Hrvatske i Slovenije sada je pomalo pala u drugi plan. A i bez obzira na to službeni Beč spominje mogućnost blokade proširenja Schengena. Mada u razgovorima s hrvatskom stranom Austrija ipak daje do znanja da njene blokade neće biti. Barem ne za Hrvatsku. Ali postoje i neke zemlje sjeverne Europe koje su vrlo skeptične ne samo prema širenju EU-a već i prema tome da nove zemlje članice ulaze u neke europske institucije. Posebno im je tu osjetljiv Schengen oko kojeg su puno više zabrinute nego oko eurozone. Hrvatsko je gospodarstvo malo i to je li Hrvatska u eurozoni ili nije ne igra im neku veliku ulogu. A zbog Schengena su puno zabrinutije zbog toga jer se boje dodatnog priliva ilegalnih migranata kroz tisuću kilometara dugu granicu između Hrvatske i BiH.

Što se tiče same Hrvatske, situacija je obrnuta. Nama je euro puno važnija priča od Schengena. I to zbog toga što će euro puno više utjecati i na živote običnih građana i na poslovanje tvrtki. S druge pak strane ulazak ili neulazak u Schengen imat će puno manji utjecaj. Hrvati sve manje odlaze u inozemstvo na izlete. A oni koji idu raditi vani, to što će jednom godišnje malo duže pričekati na slovenskoj granici nije im toliko bitno. Mada se može dogoditi i da Schengen ipak prođe na Europskom vijeću pa da se pridružimo i toj eurointegraciji.

Što će biti s Hrvatskom i dalje puno više ovisi o nama samima, a ne o samoj činjenici u kojoj valuti plaćamo i hoćemo li se samo provesti preko slovenske granice ili ćemo morati pokazivati putovnicu ili osobnu kartu. I sam ulazak u članstvo EU-a, a kasnije i u sve institucije i integracije koje s tim idu, treba shvaćati samo kao dodanu vrijednost onome što mi sami radimo. Ulazak u euro je dobra stvar, mada i neki ugledni hrvatski ekonomisti imaju svoje sumnje. A Schengen je definitivno dobar izbor. Iako to sada možda izgleda tek kao puka tehnička pomoć onim našim sugrađanima koji odlaze iz Hrvatske na trajan rad u inozemstvo. Da se ne moraju gnjaviti čekajući u koloni na Bregani ili na nekom drugom graničnom prijelazu u Sloveniji.

Iako to u ovom trenutku možda i ne izgleda tako važno – ako EU preživi i ako stane rat u Ukrajini – Hrvatska će biti dio najelitnijeg kluba na svijetu. Moguće njegov najsiromašniji član, a opet to je i prilika da se popnemo malo na toj ljestvici. To ovisi ponajviše o nama samima, kako ćemo si urediti zemlju u kojoj živimo.

Možda sada ne izgleda da smo mi kao društvo uopće spremni za nešto bolje, ali ipak tu postoji neka dobra energija koju treba samo kanalizirati na pravi način. Nije nemoguće da se to i dogodi pa da se iskoristi ono najbolje što proizlazi iz članstva, a da se amortizira i izbjegne ono što je najgore. A što se tiče same Europe, ona je još uvijek, a tako će biti i dalje, kada se sve zbroji i oduzme objektivno najbolje mjesto za život na svijetu. Euro ima svoje prednosti i svoje opasnosti. Svaki korak naprijed je uvijek veliki rizik. Ali i to je bolje nego stajati na mjestu.