Agencija Fitch podigla je jučer, u najnovijoj izvanrednoj ocjeni, investicijski kreditni rejting Hrvatske za jednu razinu, na BBB+, uz stabilne izglede, a sve nakon završetka postupka prijema Hrvatske u eurozonu. Riječ je o trećoj od tri najuglednije svjetske rejtinške agencije koja je podigla hrvatski rejting na investicijski rang. Riječ je svakako o dobroj vijesti koja unosi dašak optimizma u ova gospodarska turobna vremena opterećena posljedicama korone i ruske agresije na Ukrajinu. Priznanje je to i Vladi, i odlazećem ministru financija Zdravku Mariću koji su doveli državne financije na ovu razinu.

Jedna od najvažnijih pozitivnih posljedica ulaska Hrvatske u eurozonu i podizanja rejtinga bit će smanjivanje cijene zaduživanja na svjetskim financijskim tržištima. Svaka zemlja, uključujući i one najbogatije, mora izdavati obveznice ili druge financijske instrumente. I definitivno nije svejedno po kojim se kamatama to radi. Tu se mogu uštedjeti milijarde. Ovakav dobar rejting zemlje trebao bi se odraziti i na smanjivanje kamatnih stopa kod zaduživanja gospodarstva i građana. To bi se trebalo osjetiti i kod povećanja razina investicija u domaće gospodarstvo, što bi pak trebalo rezultirati gospodarskim rastom. Usto Hrvatska je visoko eurizirana zemlja. Za većinu Hrvata, ali i za neke uvažene svjetske ekonomiste, euro je tek novo ime za nikad prežaljenu njemačku marku. Tako da je euro, a prije njega marka, već dugo paralelna domaća valuta. Takvo stanje traje dulje od samostalnosti Hrvatske. U tim se valutama štedjelo, poslovalo, kupovalo i prodavalo nekretnine. I sada će se sve to samo formalizirati. Plaće i cijene u trgovinama iskazane u eurima samo su završni korak procesa koji traje desetljećima.

Tu će se naravno postići i politička dimenzija. Ulaskom u eurozonu Hrvatska će postati dio eksluzivnog kluba. To je još jedan korak prema tome da Hrvatska postane dio prvog europskog kruga, ako ikada zaživi ideja o Europskoj uniji s dvije ili više brzina kada su u pitanju daljnje integracije. Iako se Hrvatska nikada neće maknuti u fizičkom smislu s prostora koji se preklapa sa Zapadnim Balkanom i sa svime što on nosi sa sobom, činjenica da smo članovi eurozone dodatno nas povezuje sa zapadnim razvijenim svijetom.

Naravno, nije sve tako bajno. U nekim bi se normalnim vremenima mogla sada staviti točka. To je to. Ali nakon dvogodišnje katastrofe koju je donijela epidemija korone i rata u Ukrajini, stvari su se ipak promijenile. I to nažalost na gore. Tako da tajming ulaska u eurozonu možda i nije baš najsjajniji. Nitko ne zna što će se u gospodarskom smislu zaista događati ove jeseni. Usto, i sama eurozona ima svoje slabosti na koje već godinama upozoravaju najveći svjetski ekonomski stručnjaci. Stvaranje zajedničke valute bez zajedničke europske fiskalne politike i euroobveznice pomalo zaista jest sličilo na gradnju kuće koja počinje od krova. Usto, to što se zemlje sada lakše zadužuju može biti i klopka. Dovoljno se samo sjetiti slučaja Grčke koja se nakon ulaska u eurozonu i niskih kamata počela bjesomučno zaduživati. Da bi bankrotirala nakon što su banke zbog svjetske financijske krize prestale davati kredite, a stari su se morali vraćati. A budući da je imala euro, Grčka nije mogla posegnuti za devalvacijom koja bi njene proizvode preko noći mogla napraviti konkurentnijima na svjetskom tržištu.

Sve su to zamke koje čekaju i Hrvatsku nakon što početkom sljedeće godine uvedemo euro. Ali zašto bismo mi baš morali završiti kao Grčka? Zašto ne bismo bili kao neka od razvijenijih i uređenih europskih zemalja koje su kroz svjetsku financijsku krizu prošle relativno bezbolno. Uvođenje eura veliki je izazov za cijelu zemlju, posebno za Vladu i njenog novog ministra financija. Ali na njima je da taj proces provedu na najbolji mogući način. I što bezbolnije za građane, u smislu da ne dođe do neopravdanog rasta cijena kod uvođenja eura. Za nadati se da će taj posao biti korektno odrađen i da nećemo upasti u neku od zamki koje članstvo u eurozoni donosi. Još da nas pomaze vanjske okolnosti – nestanak korone i kraj ukrajinskog rata. Ali najviše definitivno ovisi o samoj Hrvatskoj.