Ukrajina i Moldavija kadidati već sada, BiH moguće već ujesen. Nešto se dakle ipak kreće prema naprijed
Ukrajina je dobila status kandidata za članstvo u EU, a izgubila Severodonjeck. S jedne strane dobra, s druge strane loša vijest. Prva pozitivno apstraktna, druga tragično konkretna. Ova će se zemlja u sljedećem razdoblju kretati između europskog sna o boljem životu i pristojnoj državi i tužne jave sa sve siromašnijim životom na spaljenoj zemlji. Koja će od ovih solucija prevladati teško je reći. Do konačnog odgovora trebat će pričekati. Bosna i Hercegovina nije dobila status kandidata za članstvo u EU, ali je ipak dobila naznaku da postoji neko svijetlo na kraju tunela. Ako se okolnosti poklope kandidatski status BiH bi mogla dobiti već ove jeseni. Uz puno već postojećih sličnosti Ukrajina i BiH sada će dobiti još jednu. Zbog njih je Europska unija unijela presedan da se status kandidata odvoji od početka pregovora.
A te sličnosti su uzrok današnjih problema. Prvi je povijest koja je često znala biti nemilosrdna prema objema zemljama. Ukrajina se kao nacija razvijala stješnjena između velike Rusije i manje Poljske. Obje obilježavaju velike tragedije od kojih je ona ukrajinska ipak veća. Naime, tijekom prisilne kolektivizacije zemlje Staljin i njegov režim početkom tridesetih godina prošlog stoljeća organizirali prvu umjetno izazvanu glad u povijesti u kojoj je umrlo nekoliko milijuna ljudi. Koliko točno milijuna, nikad se neće saznati. Istina ovaj zločin nije bio isključivo antiukrajinski budući da je ovaj Staljinov potez pogodio i područja gdje žive Rusi pa je i njih umrlo gotovo milijun. Ukrajina je preživjela više od 70 godina u sovjetskom komunizmu koji je uništio gotovo sve institucije, a s njima i društvo u cjelini. Što je Bosna i Hercegovina prošla u zadnjih 80 godina svi znamo.
Zbog svega toga obje su zemlje u katastrofalnom stanju. Ukrajina naravno trenutno u puno lošijem budući da ju trenutno razara druga najveća vojna sila na planeti. S druge pak strane BiH, a s njom i gotovo cijeli Zapadni Balkan svoj su rat već odradili i sada se bore s njegovim posljedicama. Ukrajina se nalazi na istočnim granicama Europe, a Zapadni Balkan čini veliku neintegriranu rupu na južnom dijelu europske političke karte.
Zbog svega toga Europska unija odlučila je poduzeti korake kako bi barem sanirala ako već ne može u potpunosti riješiti ove probleme. To što je napravila presedan i dala statusu kandidata Ukrajini i gotovo dosad potpuno zaboravljenoj Moldaviji iznimno je dobar potez. On nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost, ali je njegov politički značaj zato nemjerljiv. Njime je poslana jasna poruka Ukrajincima i Moldavcima da europsko središte nije zaboravilo svoju periferiju. I da će im pokušati pomagati koliko je to u njegovoj moći.
BiH i njene zapadno balkanske suputnice nešto su bliže središtu Europe nego njene postsovjetske supatnice. Neke zemlje kao što su Srbija i Crna Gora već su započele pregovore, Sjeverna Makedonija i Albanija imaju status kandidata. Izvan igre samo su sama BiH i Kosovo. Ali što je svima njima zajedničko jest to da se ne mogu sami izvući iz gliba u kojem se nalaze. I da im je potrebna pomoć izvana – ekonomska, politička, nekima nažalost i vojna.
Europska unija koja je u tisuću svojih vlastitih problema pokušava napraviti nešto. Koliko će to biti dovoljno ostaje da se vidi. Ali bila kakva bila, EU je i dalje najbolje mjesti za živjeti na cijeloj planeti. Iako na puno mjesta krivo nasađen i loše vođen ovaj je projekt i dalje veliki uzor i mjesto kojem stremi istočna i južna europska sirotinja. Sama naznaka da bi jednog dana mogle postati članice tog ekskluzivno kluba potiče političke klase svih ovih zemalja da zadovolje svoje birače reformama koje ih približavaju europskom klubu.
Ukrajina i Moldavija kadidati već sada, BiH moguće već ujesen. Nešto se dakle ipak kreće prema naprijed. Sada je na združenim europskim i lokalnim snagama da naprave dodatne pomake. Jedni da daju svoj knowhow i naravno novac, a prestanu izlaziti s bizarnim političkim inicijativama. Drugi da konačno srede svoja društva, ostave povijest iza sebe i konačno zakorače iz 19. i 20. u 21. stoljeće. Ni za jedne ni ruge to nije lako napraviti. Ali alternative nema. Odnosno ima je, ali o njoj je bolje i ne razmišljati.
Uvodnik
EU se počeo brinuti o europskoj periferiji
Zlatko Crnčec
25. lipanj 2022 15:45
Reuters
Ukrajina i Moldavija kadidati već sada, BiH moguće već ujesen. Nešto se dakle ipak kreće prema naprijed
Ukrajina je dobila status kandidata za članstvo u EU, a izgubila Severodonjeck. S jedne strane dobra, s druge strane loša vijest. Prva pozitivno apstraktna, druga tragično konkretna. Ova će se zemlja u sljedećem razdoblju kretati između europskog sna o boljem životu i pristojnoj državi i tužne jave sa sve siromašnijim životom na spaljenoj zemlji. Koja će od ovih solucija prevladati teško je reći. Do konačnog odgovora trebat će pričekati. Bosna i Hercegovina nije dobila status kandidata za članstvo u EU, ali je ipak dobila naznaku da postoji neko svijetlo na kraju tunela. Ako se okolnosti poklope kandidatski status BiH bi mogla dobiti već ove jeseni. Uz puno već postojećih sličnosti Ukrajina i BiH sada će dobiti još jednu. Zbog njih je Europska unija unijela presedan da se status kandidata odvoji od početka pregovora.
A te sličnosti su uzrok današnjih problema. Prvi je povijest koja je često znala biti nemilosrdna prema objema zemljama. Ukrajina se kao nacija razvijala stješnjena između velike Rusije i manje Poljske. Obje obilježavaju velike tragedije od kojih je ona ukrajinska ipak veća. Naime, tijekom prisilne kolektivizacije zemlje Staljin i njegov režim početkom tridesetih godina prošlog stoljeća organizirali prvu umjetno izazvanu glad u povijesti u kojoj je umrlo nekoliko milijuna ljudi. Koliko točno milijuna, nikad se neće saznati. Istina ovaj zločin nije bio isključivo antiukrajinski budući da je ovaj Staljinov potez pogodio i područja gdje žive Rusi pa je i njih umrlo gotovo milijun. Ukrajina je preživjela više od 70 godina u sovjetskom komunizmu koji je uništio gotovo sve institucije, a s njima i društvo u cjelini. Što je Bosna i Hercegovina prošla u zadnjih 80 godina svi znamo.
Zbog svega toga obje su zemlje u katastrofalnom stanju. Ukrajina naravno trenutno u puno lošijem budući da ju trenutno razara druga najveća vojna sila na planeti. S druge pak strane BiH, a s njom i gotovo cijeli Zapadni Balkan svoj su rat već odradili i sada se bore s njegovim posljedicama. Ukrajina se nalazi na istočnim granicama Europe, a Zapadni Balkan čini veliku neintegriranu rupu na južnom dijelu europske političke karte.
Zbog svega toga Europska unija odlučila je poduzeti korake kako bi barem sanirala ako već ne može u potpunosti riješiti ove probleme. To što je napravila presedan i dala statusu kandidata Ukrajini i gotovo dosad potpuno zaboravljenoj Moldaviji iznimno je dobar potez. On nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost, ali je njegov politički značaj zato nemjerljiv. Njime je poslana jasna poruka Ukrajincima i Moldavcima da europsko središte nije zaboravilo svoju periferiju. I da će im pokušati pomagati koliko je to u njegovoj moći.
BiH i njene zapadno balkanske suputnice nešto su bliže središtu Europe nego njene postsovjetske supatnice. Neke zemlje kao što su Srbija i Crna Gora već su započele pregovore, Sjeverna Makedonija i Albanija imaju status kandidata. Izvan igre samo su sama BiH i Kosovo. Ali što je svima njima zajedničko jest to da se ne mogu sami izvući iz gliba u kojem se nalaze. I da im je potrebna pomoć izvana – ekonomska, politička, nekima nažalost i vojna.
Europska unija koja je u tisuću svojih vlastitih problema pokušava napraviti nešto. Koliko će to biti dovoljno ostaje da se vidi. Ali bila kakva bila, EU je i dalje najbolje mjesti za živjeti na cijeloj planeti. Iako na puno mjesta krivo nasađen i loše vođen ovaj je projekt i dalje veliki uzor i mjesto kojem stremi istočna i južna europska sirotinja. Sama naznaka da bi jednog dana mogle postati članice tog ekskluzivno kluba potiče političke klase svih ovih zemalja da zadovolje svoje birače reformama koje ih približavaju europskom klubu.
Ukrajina i Moldavija kadidati već sada, BiH moguće već ujesen. Nešto se dakle ipak kreće prema naprijed. Sada je na združenim europskim i lokalnim snagama da naprave dodatne pomake. Jedni da daju svoj knowhow i naravno novac, a prestanu izlaziti s bizarnim političkim inicijativama. Drugi da konačno srede svoja društva, ostave povijest iza sebe i konačno zakorače iz 19. i 20. u 21. stoljeće. Ni za jedne ni ruge to nije lako napraviti. Ali alternative nema. Odnosno ima je, ali o njoj je bolje i ne razmišljati.