U svim europskim zemljama izbori za Europski parlament manje su bitni od bilo kojih drugih. Čak i od onih lokalnih. Isto tako u većini članica na europske se liste stavljaju političari koji nisu u prvom planu u domaćem političkom životu. Mada, istina, možda nisu u trenutku izbora, ali to ne znači da samo godinu ili dvije kasnije ne mogu upasti u prvi plan. Uostalom, aktualni hrvatski premijer Andrej Plenković u premijersku je funkciju upao izravno iz Europskog parlamenta. U manjim zemljama to i nije tolika iznimka. U velikim starim demokracijama tipa Francuske ili Njemačke odlazak u Bruxelles ili Stasbourg gotovo uvijek znači i kraj karijere u visokoj politici.

Jer još je uvijek, ma koliko se službeni Bruxelles trudio, ono što se u njemu događa jako daleko običnom čovjeku. I najčešće krajnje nerazumljivo. Krivnja za to u najvećem je dijelu na europskoj birokraciji i politici koji su zaista u zadnjih par desetljeća postali klasa, da ne kažemo kasta, za sebe. Ući u Europski parlament među dijelom politike smatra se kao pravi pravcati bingo. Mjesečna primanja od oko 50.000 nekadašnjih kuna, a djelovanje gotovo potpuno ispod radara domaćih medija i javnosti. Zastupnici u Saboru, kakvi god bili, ipak su pod lupom domaće javnosti. I samim time često izloženi medijskom cipelarenju. Često zasluženo, ali nekad baš i ne. Sve to shvaćaju i birači pa je odaziv na izbore za Europski parlament uvijek bitno, ali zaista bitno, manji od onog kada građani izlaze na birališta da izaberu nacionalni parlament.

Europski izbori jesu i nisu lakmus test za one parlamentarne. Najčešće jesu, ali opet Hrvatska pokazuje da tu ima i izuzetaka. Tako su na zadnjim europskim izborima HDZ i SDP odigrali neriješeno. Bilo je četiri – četiri u broju zastupnika, s tim da je HDZ ipak dobio nešto više glasova. Međutim, samo nešto više od godinu dana kasnije, HDZ je zgazio SDP na izborima za Sabor početkom srpnja 2020. godine. Slično je bilo i 2013. i 2014. kada je tadašnji HDZ uvjerljivo pobjeđivao na europskim izborima i činilo se da će parlamentarni 2015. biti obična šetnja. Ali baš i nisu bili, jer je SDP u izbornom sustavu u kojem se bira 140 zastupnika odigrao neriješeno pa je na kraju premijer postao, sjeća li ga se još itko, Tim Orešković.

Međutim, budući da je sljedeća superizborna, europski izbori imat će definitivno utjecaj na parlamentarne, a posredno moguće i na one predsjedničke koji će se održati krajem te 2024. godine. Na analitičarima i vodstvu HDZ-a sada je da odluče hoće li europski izbori biti prije, istovremeno ili nakon parlamentarnih. Svaka od ovih odluka ima svoje dobre i loše strane, svoje pluseve i minuse. Mada, ako bi se ti izbori razdvajali, vlast bi si otvorila bokove i pružila priliku oporbi da je kritizira da razdvajanjem besmisleno i obijesno troši proračunski novac. Samo zato jer je ocijenila da joj se to više isplati. U brutalnoj hrvatskoj političkoj utakmici u kojoj se ne biraju sredstva, ovo bi bila samo još jedna arena za političke napade i kontranapade. Tema nerazumnog trošenja proračunskog novca, bilo to istina ili ne, uvijek je zahvalna toljaga kojom oporba može po svom nahođenju mlatiti po vladajućima. Pa shodno tome to i radi.

Dakle, od triju izbora na koje ćemo izaći sljedeće godine, oni za Europski parlament daleko su najmanje važni. Najvažniji su dakako oni za Hrvatski sabor jer na njima biramo ljude koji će voditi zemlju u sljedeće četiri godine. Koliko se god Europska unija zadnjih godina dodatno pomaknula u smislu da je moć sve više u Bruxellesu, najveći njen dio još je uvijek u nacionalnim državama. Još uvijek su Macron, Scholz i bilo koji čelnik neke veće europske zemlje politički puno moćniji od predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen. Usto, dok je raspored zastupnika u Saboru odlučujući za formiranje hrvatske Vlade, to baš i nije slučaj kada je u pitanju ona europska. Dakle, europski će izbori biti važni jedino u smislu utjecaja koji će datum njihovog održavanja imati na hrvatske parlamentarne. Kako će se to razriješiti, vidjet će se tek početkom sljedeće godine. Dotle ćemo morati pričekati da vidimo kakva će biti konačna odluka