Uvodnik

EU i Hrvatska pred izbjegličkim izazovom

Zlatko Crnčec

Reuters

Reuters

Hrvatska je spremna prihvatiti ukupno 20.000 izbjeglica. Svi su svjesni da se mora brzo uspostaviti efikasan sustav koji bi se mogao nositi s ovim brojkama ako do njih dođe

placeholder


Europa se suočava s najvećom izbjegličkom krizom vlastite proizvodnje od Drugog svjetskog rata. Čak ni kolaps Jugoslavije i niz ratova koji su iz njega proizašli nije proizveo ovakvu humanitarnu krizu. Iako je intenzitet zvjerstava nad civilima bio puno žešći nego u ukrajinskoj krizi, Europa je mogla bez problema absorbirati izbjeglički val iz jugoistočne Europe koji ju je zapljusnuo početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Naravno, razlog je u činjenici da Ukrajina ima dva puta više stanovnika nego država koja se raspala 1991., a i veliki dijelovi SFRJ nisu uopće bili zahvaćeni izravnim ratnim operacijama. Međutim, sada je stanje drukčije. Ruske rakete lete na sve strane po Ukrajini i nakon nedavnog napada na vojnu bazu pored Lavova, jasno je da ni zapadni dio zemlje nije više siguran za normalan život. Tako da su u Bruxellesu sve svjesniji da bi se uskoro mogli naći pred velikim izazovom.



Naravno, puno ovisi o tome što će se dalje događati u Ukrajini. Ponajviše o tome koliko će tamošnji rat trajati i koji će biti njegov krajnji ishod. Ako ratne operacije potraju cijelu ovu godinu, ili možda čak i dulje, onda je jasno da će se ukrajinski izbjeglički val nastaviti. I da je lako moguće da će se pretvoriti u pravi cunami. Naravno, ne u smislu nekakvog štetnog učinka na zemlje do kojih će doći, već u smislu njegove veličine. Ako ruska vojska ipak uspije izbiti na Dnjepar, osvojiti Harkiv i potpuno opkoliti Kijev, dodatnih stotine tisuća ukrajinskih nesretnika krenut će put zapada. Još će se gore dogoditi u slučaju potpune pobjede ruske vojske koja je, usprkos njenom sporom napredovanju, ipak puno jača od ukrajinske. U tom bi slučaju mogli govoriti o više milijuna izbjeglica.
Zbog svega toga EU treba imati spreman odgovor i za ovaj najgori mogući scenarij. Treba što prije postići dogovor na razini EU-a, ali koliko je to moguće i s europskim zemljama koje su izvan njega. A neke od njih baš i nisu entuzijastične kada je u pitanju prihvat ukrajinskih nesretnika. Recimo, Velika Britanija je pred njih stavila toliko birokratskih prepreka da je trenutačno u toj zemlji manje izbjeglica nego što ih je u Hrvatskoj. Britanci toliko otežu da ih je javno kritizirao francuski predsjednik Emmanuel Macron.



S druge pak strane postoje i znaci da je EU oko ovog izbjegličkog vala puno jedinstveniji nego što je bio, i još uvijek jest, kada je u pitanju onaj iz 2015. Sada su izbjeglice spremne primati i one zemlje koje su prije sedam godina postavile žice na svoje granice. I Poljska i Mađarska i Češka sada udomljavaju žene, djecu i starije osobe koji su pobjegli od ruskih granata i raketa. Čak i komentari zapadnih televizijskih kuća imaju samo riječi hvale za Poljake, Čehe i Mađare koji su ovaj put, eto, shvatili koliko je situacija teška i da treba biti human prema potrebitima. Tako da očito postoji dobra osnova za postizanje dogovora, bez da se ovog trenutka ulazi u možda i pomalo neugodne analize zbog čega su ukrajinske izbjeglice nekim zemljama prihvatljivije od neki drugih. Bilo kako bilo, nekakav bi dogovor na razini Europe mogao biti postignut.





Za izbjeglički se val priprema i Hrvatska. Dosad je u našu zemlju ušlo oko 7.300 ukrajinskih državljana i državljanki, od čega je ogromna većina, njih čak 88 posto, žene i djeca. Hrvatska je spremna prihvatiti ukupno 20.000 izbjeglica. Svi su svjesni da se mora brzo uspostaviti efikasan sustav koji bi se mogao nositi s ovim brojkama ako do njih dođe. Kao i uvijek na počecima ovakve krize, na djelu je veliki entuzijazam da se pomogne ljudima u nevolji. To je, naravno, za pozdraviti. Puno je ljudi ponudilo i pružilo i pomoć i smještaj. Ali dobro srce funkcionira do nekih brojki. Kada one prijeđu određenu razinu, potrebna je pragmatika. I racionalnost.
Neki su se poveselili da bi nam Ukrajinci mogli poboljšati demografsku situaciju, budući da je zadnji popis stanovništva pokazao da nas je manje od četiri milijuna. No, to nije samo tako lako napraviti. Prvo ih treba smjestiti i nahraniti, a tek onda dolazi sve ostalo. Ali ako Putin zaista svoj vojni stroj ubaci u višu brzinu, što uopće nije nemoguće, broj ljudi koji žive u Hrvatskoj mogao bi se vrlo brzo osjetno povećati.