A s kim se vi vucarate? Pardon bankarite. Ne prođe ni par mjeseci da mi ovo pitanje ne padne na pamet. Najviše zato što su u mojoj “poslovnoj” banci (reklamu je najbolje izbjeći) sa svojim klijentima odlučili direktno komunicirati na jednoj sasvim prisnoj razini. Tako čovjek odjednom postane svjestan da ima prijatelje, ljude za koje nije ni znao da postoje, a opet ga silno vole i cijene. Mora biti da je tako kad već imaju i broj osobnog mobitela, svako toliko nazovu i pitaju za zdravlje, čak i za slobodno vrijeme i uvijek nude neke zanimljive novosti. I na kraju priupitaju treba li mi štogod novaca? A to vjerujte mi više nitko ne pita. Ni na poslu, a kamoli doma.

Nedavno su se čak do te mjere potrudili da specijalno za mene sasvim besplatno izrade jednu renomiranu potrošačku karticu (neka i ovdje bude bez reklame). Trebalo ju je samo doći uzeti na šalteru moje najdraže banke. Sve je bilo spremno osim što je klijent, pardon, njihov prisni prijatelj, ostao užasnut. Jer, tu istu karticu već je jednom posjedovao, isto tako besplatno, barem u onoj prvoj godini tijekom koje niti jednom, baš ni jednom nije korištena. Ali je onda stigla uplatnica od nekoliko stotina kuna za članarinu. Za deset dana još jedna. S kamatom. Pa još jedna. Pa još jedna. Naravno s kamatom. Za manje od dva mjeseca nije to više bila ona članarina, već se cifra udvostručila. Ne samo zbog kamate, već i troškova opomene, a ti nisu mali. I nisu uvijek isti.

Studija konzultantske kuće Roland Berger nedavno je pokazala kako je čak trećina banaka Srednje i Istočne Europe zbog nemogućnosti naplate dugova zaposlila ekstra osoblje i osnovala za to posebne odjele. Koliko je to samo novih prijatelja? U isto vrijeme mladi bračni par koji u Hrvatskoj želi riješiti stambeni problem teoretski može prihvatiti opciju kupnje stana s mjesečnom ratom od okvirno 4 do 5 tisuća kuna za 50-tak kvadrata na 20 do 30 godina otplate. Ponuda stambeno-kreditnog robovlasništva je takva da većini nalikuje na sasvim prijateljsko podjebavanje pod geslom – u zdrav mozak.

Opet, prema podacima Hrvatske narodne banke u prva tri mjeseca ove godine banke u Hrvatskoj ostvarile su dobit prije oporezivanja u ukupnom iznosu od oko 1,26 milijardi kuna. Čovjeku na kraju stvarno nije jasno s kim se to vucara?

Od banaka ništa bolja nije država koja svoje dugove utjeruje na razne načine. Jedan je preko poreznika, a tu je kralj svih poreza PDV koji se, barem za dionička društva, isplaćuje odmah nakon ispostavljanja računa. I nikome nije važno što je ogroman broj poduzetnika jednostavno likvidiran nakon što su im imovina i računi završili u blokadi zbog neplaćenog PDV-a na temelju izdanog računa, koji im nitko nikad nije ni platio. Tako onaj hrabriji hrvatski poduzetnik ima sljedeći rezon, a apsurdni poslovni razgovori zvuče otprilike ovako.

“Čuj Marko, ja znam da ti znaš da si ti meni dužan onih 100 tisuća kuna, ali ti ja rađe ne bih izdavao račun osim ako ga kojim slučajem stvarno ne namjeravaš platiti”. Tko izbjegne poreznike već će se susresti s inspektorima, koji, pogotovo u trgovini, naplaćuju kazne po učinku, što  znači redovito i barem nekoliko puta godišnje. Tko izbjegne inspektore neće pobjeći od plaćanja raznoraznih nameta državi. Koliko tih ima najbolje je svojevremeno odgovorio bivši i zaboravljeni ministar financija Ivan Šuker otkrivši prije nekoliko godina da je unutarnja kontrola utvrdila postojanje više od nekoliko stotina raznih državnih nameta od kojih za njih 30-tak nisu ni znali da postoje.

Život u 21. stoljeću sve više podsjeća na umjetnost utjerivanja dugova s kamatama. Bankari nezasitne pohlepe su bogovi novca, a obični ljudi vječiti dužnici. Zato se diljem svijeta i događaju masovni javni prosvjedi. Bilo da je riječ o Grčkoj, Španjolskoj ili sutra ponovo u Hrvatskoj. Nepravdu postaje preteško izdržati i to najbolje ocrtavaju poruke s nedavnih prosvjeda u Španjolskoj – zemlje s najvećom stopom nezaposlenosti u Europi. Na ulicama su bili pretežno mladi ljudi. Nisu željeli razgovarati s niti jednim političarem. Nisu željeli na izbore. Nisu pokazali namjeru vjerovati bilo čijim obećanjima. Poruka je bila kratka i jasna. “Ovo nije demokracija, već diktatura stranaka i banaka” i “Mi nismo protiv sistema, sistem je protiv nas”. Jučer u Madridu, sutra ponovo u Hrvatskoj.