Zakon nije isti za sve. George Bush, tada američki predsjednik, mogao je prije tri godine doći na Markov trg i govoriti pred masom, iako je to bilo zabranjeno istim ovim zakonom zbog kojeg se ovih dana pendrecima razbijaju glave. Jadnik nije ni znao da se u Hrvatskoj može provesti gore nego u Iraku, jer su ga usred namigivanja i cerekanja mogli odvući s bine, kao kakvo govedo strpati u maricu i otpremiti na informativni razgovor u najbližu policijsku stanicu.

Nije se desilo. Nije ni moglo naravno, jer je hrvatska Vlada na čelu s Ivom Sanaderom odlučila napraviti iznimku. Da, baš tako je rekla tada Ivina lijeva ruka, Bianca Matković i javno priznala kako se zakoni nekad mogu, a nekad ne moraju poštovati, pa se nekoga mlati, a drugoga dočekuje šampanjcem, zbog jedne te iste stvari.

Znate li kolika je kazna predviđena za kršenja zabrane okupljanja na Markovu trgu? Od 5.000 do 20.000 kuna. Bilo bi daleko jeftinije da prosvjednici skupe novce između sebe, da ih puste na Markov trg, pa neka tamo mirno prosvjeduju pod prozorima Kosoričine Vlade. Možda bi se Jaca crvenjela u licu slušajući parole, ali bi se barem izbjeglo nasilje. Poanta je da bi odgovorni političari trebali barem pokušati smiriti stvari, a ne dolijevati ulje na vatru kao što to čine u Vladi i HDZ-u.

Ministra policije Tomislava Karamarka novinari su uhvatili kod prvog prosvjeda kako razgovara s podređenim. Koliko ima ovih indijanaca tamo? – pitao je Karamarko dok su stotinjak metara dalje trajala naguravanja kod  barikade, a policajci trpjeli pljuvanje i poniženje, kao da su oni pripremili i proveli gospodarsku kataklizmu u Hrvatskoj u zadnjih osam  godina.

Andrija Hebrang je ustvrdio da su prosvjednici anarhisti, kojima smeta ulazak u EU.Zamislite bahatosti. Njemu nije ni pao na pamet neki drugi razlog nezadovoljstva građana.

Gordan Jandroković, kojemu je Sanader do jučer bio uzor, ustao je u obranu hrvatskog turizma, jer prosvjedi mogu ugroziti najbolju sezonu ikada. Vodi se čovjek računicom o gostima, koji će u Hrvatsku pobjeći iz Egipta, Libije ili Grčke, ali pritom zaboravlja da bi upravo Vlada uspjeh sezone mogla garantirati kad bi raspisala izbore za recimo dva ili tri mjeseca, skratila predizbornu kampanju i troškove iste. Nestalo bi odmah prosvjeda i nasilja.

Na kraju svega dolazi velika šefica, koja se tu i tamo, udostoji odgovoriti na pitanje o prosvjedima.

 ”Ne možemo u EU ako smo na ulici”, tvrdi uzvišenim tonom premijerka Kosor i odlazi od mikrofona mrtva-hladna kao da je uvrijeđena. Kao da su ljudi preglupi da shvate kako će zavladati opće blagostanje čim se završe pregovori sa EU. Pa nepotrebno stvaraju probleme i prosvjeduju.

U oporbi pak traže izbore, ali ne podržavaju prosvjede i skrivaju se u salonskoj sigurnosti Markovog trga. Ne pada im na pamet pokazati da “imaju muda” prošetati prije ponekog prosvjeda Trgom Bana Jelačića kako bi pozvali na mirno iskazivanje nezadovoljstva bez ikakvog nasilja.

Svima je, bilo u HDZ-u ili oporbi, draže pričati o nogometnim huliganima i sramoti za Zagreb, kao da se prosvjedi zbivaju svaki put kad Eduardo pogodi stativu umjesto gola, a Hrvatska ispadne iz kvalifikacija za europsko ili svjetsko prvenstvo. Zatvaraju oči pred zastrašujućom istinom. U Hrvatskoj ima sve više sirotinje na rubu očaja. S tim se ne bi trebalo igrati, jer bi uskoro moglo biti još više razbijenih glava.

Zbog onoga što je jučer napravio Sanader, a danas nastavlja Kosor, Markov trg bi trebao promijeniti ime. To je postao Trg HDZ-ovih žrtava. Tamo žrtve padaju zbog jedne utopijske nade i kratkovidne politike, koja vjeruje u iluziju da će bolje proći na izborima nakon turističke sezone i okončanja pregovora.

Pritom ne žele imati milosti i ostaviti bilo kakav poticaj za izbjegavanje nasilja. Osim ako netko ozbiljno ne vjeruje da bi se George Bush mogao vratiti u Hrvatsku, ovaj put kako bi poveo ljude preko Krvavog mosta. Bivši američki predsjednik bio bi samo još jedan indijanac u Karamarkovom rezervatu.