Prvi siječnja 2023. bio je prekrasan dan za premijera Andreja Plenkovića. U goste mu je došla predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen kako bi zajedno ispijanjem kavice, koju je platio galantno hrvatski premijer, proslavili ulazak Hrvatske u Schengen i uvođenje eura.

Iako su mnogi bili mamurni od najluđe noći, hrvatski građani mogli su biti zadovoljni jer je Lijepa naša postala u punom smislu,, i de facto i de jure, dio europske obitelji. No, slavlje i ponos kratko su trajali. Već dan poslije bilo je jasno da se bajka pretvara u noćnu moru i da se ostvaruju strahovi onih koji su upozoravali da će svečani čin u konačnici značiti udar na standard hrvatskih građana. Tako je bilo u Sloveniji, a tako je i kod nas. Jer, hrvatski trgovci nisu uopće bili fascinirani idiličnim prizorima iz Zagreba i porukama podrške koje smo dobili od mnogih europskih državnika koji su nam čestitali na velikim uspjesima. Hrvatski trgovci imali su plan kako će zaraditi na povijesnom uspjehu hrvatske politike.

A na ruku im je išlo sve ono što se događalo tijekom 2022. godine. Ono što se potvrđuje egzaktno je činjenica da cijene u prodavaonicama 31. siječnja 2022. godine i cijene 2. siječnja 2023. godine nisu iste. Podrazumijeva se da je promjena napravljena na štetu kupaca. Hrvatska je imala nesreću da uvodi euro u trenutku kada se bilježi nezabilježeno visoka inflacija. Pa sada ta činjenica služi liferenatima da opravdaju ono što se opravdati ne može – bezobrazno poskupljenje na svim prodajnim mjestima, od malih kvartovskih butiga, kafića do velikih trgovačkih centara. Eurooptimizam kod hrvatskih građana samo u jedan dan pretvorio se u euroskepticizam. S tim da nitko ne zna koliko će to ludilo trajati i hoćemo li se naći u situaciji da će građani cijelu plaću trošiti na hranu, a umirovljenici koji imaju sramotne penzije više neće moći ni mjesec dana izgurati.

Ekonomska teorija kaže da se nitko ne treba sikirati i da će slobodno tržište u konačnici sve riješiti na zadovoljstvo svih. Znači, trebalo bi biti tako da će oni koji bez opravdanog razloga bezobrazno poskupe svoje usluge ostati bez kupaca koji će otići kod onih koji imaju niže cijene. Ne zna se je li razlog tome činjenica da je u Hrvatskoj malo stanovnika, ali u našoj državi tržište funkcionira kao kartel koji ima monopol i koji se dogovara pa ekonomska logika ne drži vodu. Poskupjeli su svi i nastavit će s poskupljenjima, unatoč svim teorijama slobodnog tržišta. To kod nas ne drži vodu. Liferanti vode kolo kako njima odgovara dok svira pohlepa, bezobrazluk i bahatost.

Vlada se sada digla na zadnje noge, privode se čelni ljudi velikih trgovačkih lanaca na pranje kod ministra gospodarstva Davora Filipovića koji prijeti odmazdom. Ta odmazda uključuje formiranje crnih lista, proširenje broja prehrambenih artikala kojima će se ograničiti cijene, šalju se državni inspektori na teren… Teško je vjerovati da će liferante preplašiti mahanje prstom ministra gospodarstva Davora Filipovića koji mora odraditi svoju ulogu koja mu je namijenjena. Da se oni plaše hrvatske vlasti, ne bi ni napravili ono što su napravili i tako pokvarili veselje i eurooptimizam hravtskih građana. Znaju oni da je riječ o buri u čaši vode koja će se brzo smiriti, a oni će nastaviti vođeni pohlepom otimati cente hrvatskim građanima kako bi podebljali poslovne bilance i podigli profite. Najpametnije je istim tim građanima da osmisle plan B, odnosno da se sami zaštite od bezobrazluka i otimačine.

Recimo, ne bi bilo loše iskoristiti činjenicu da su se zauvijek digle rampe na graničnim prijelazima prema Sloveniji i Mađarskoj. Pa lijepo otići u susjedstvo i trošiti eure u inat hrvatskim trgovcima. Jednako tako treba bojkotirati sve one koji su zaokruživanjem cijena poskupjeli usluge u ugostiteljskim objektima. Svi oni računaju da će se građani brzo umoriti od njurganja i da će pobijediti ravnodušnost koja napravi da život ide dalje bez obzira na nepravdu. Rijeci Ilirska Bistrica i Trst nisu daleko, ni gorivo više nije tako skupo kao što je bilo, a što nisu primijetili jedino liferanti, pa valja otići na kratki izlet i novčanik isprazniti kod susjeda Talijana i Slovenaca. Zato što je tamo dokazano jeftinije i zato što hrvatskim liferantima valja pokazati da nismo baš tolike ovce za šišanje. Nitko ne živi pod staklenim zvonom da ne bi vidio da živimo u vremenu koje je bremenito brojnim gospodarskim problemima zbog kojih je život sve skuplji. Da ima razloga za poskupljenja, ima. Ali da je trebalo poskupjeti, koliko je poskupjelo, i to gotovo sve, nije trebalo. Zato bojkot i zaobilaženje hrvatskih liferanata u što širem luku, jer što je previše, previše je. Eto nas Trste, eto nas Ilirska Bistrico.