Članicama Europske unije trebalo je mjesec dana da bi se napokon složile oko zabrane uvoza nafte iz Rusije. Sada kada su dogovorile obustavljanje 90 posto uvoza ruske nafte i derivata do kraja ove godine, uz iznimke Mađarskoj i još nekima, iz dana u dan objavljuju se zapadne analize koje pokazuju da će EU od tih sankcija imati više štete nego Rusija.

Kada je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen predložila 4. svibnja embargo na rusku naftu, nije predvidjela sve posljedice. Glavni je cilj, rekla je, smanjiti prihode ruskom ratnom stroju koji je napao Ukrajinu. Međutim, da Europa može od embarga imati više štete nego koristi, upozorila je još u travnju američka ministrica financija Janet Yellen, rekavši da će to potaknuti dodatno poskupljenje energenata na svjetskom tržištu. Rusija će izvoziti manje nafte, upozorila je, ali po višoj cijeni.

Kada se EU suočio sa žilavim otporom Mađarske, Češke, Slovačke, Bugarske i ostalih, Von der Leyen je počela gubiti nadu u mogućnost dogovora o embargu, pa je uzmaknula. Američkoj televiziji MSNBC prije dva tjedna rekla je da Unija mora paziti da kažnjavanjem Vladimira Putina previše ne kazni samu sebe. “Ako se smjesta odreknemo nafte, on će naftu koju ne prodaje EU-u staviti na svjetsko tržište, gdje će cijene porasti, pa će je prodati za višu cijenu i tako napuniti ratni proračun”, obrazložila je šefica Komisije. Zapravo, složila se s mišljenjem Yellen. Ipak, kada je prošli tjedan neočekivano postignut dogovor EU-a o embargu, barem okvirnom, Von der Leyen je napravila novi obrat, vrativši se na staru tvrdnju – da će Europa embargom ekonomski oslabiti Rusiju i financijski joj otežati vođenje rata u Ukrajini.

Razvoj događaja pokazuje da je američka ministrica bila u pravu. Ruska proizvodnja i izvoz nafte nakon agresije na Ukrajinu pali su, ali privremeno. Ruska proizvodnja opet raste i samo je dva posto manja nego u istom razdoblju lani. Tijekom svibnja i lipnja Moskva očekuje najmanje 10 milijardi dolara dodatnih prihoda od izvoza nafte, kojoj je cijena nakon objave europskog embarga skočila na 120 dolara po barelu.

Usto, Rusija se unaprijed pripremila na embargo, preusmjeravajući izvoz nafte iz Europe u Aziju. U tome su Moskvi pomogli najveći svjetski uvoznici “cnog zlata” Kina i Indija, koje su dramatično povećale narudžbe iz Rusije, to više što barel kupuju uz popust od oko 30 dolara. Štoviše, siromašna Indija povećava izvoz derivata, vjerojatno proizvedenih od ruske nafte. Izvozi ih u Europu, a prema pisanju Bloomberga, čak i u SAD. Ukratko, iako je EU zabranio uvoz ruske nafte i derivata tankerima, oni već pristižu u Europu okolnim putem, i to po višoj cijeni. Poznavatelji tržišta upozoravaju da se brodari vješto snalaze kako bi prikrili trgovinu ruskom naftom. Pretovaruju je iz jednih brodova u druge, miješaju je s naftom iz Perzijskog zaljeva i ostalih izvora, prema iskustvu stečenom u zaobilaženju sankcija protiv Irana i Venezuele.

Očito, Kina i Indija koje rusku naftu sada kupuju jeftinije postaju dobitnice europskog embarga, a ni Rusija nije na gubitku. Najveći gubitnik, kako je upozorila i Yellen, bit će Europska unija koja će platiti i najvišu cijenu. Odricanje od svih ruskih energenata Uniju će stajati i do 200 milijardi eura, prema nekim procjenama.

Tko će to platiti, nije teško zaključiti. Da bi ograničile cijene benzina, dizela, plina, struje i zaštitile najugroženije građane, europske vlade izdvojit će desetke milijardi eura subvencija. Europskim poduzećima dodatno će skočiti troškovi za energiju i sirovine, što znači gubitak njihove konkurentnosti prema kineskom i američkom gospodarstvu. Najgore će ipak proći građani kojima će visoke cijene goriva i rastuća inflacija srezati životni standard. Vrhnje od embarga pokupit će proizvođači nafte, trgovci i posrednici, u obliku ekstraprofita. Tako je Unija prošlog tjedna ipak uspjela postići političko jedinstvo o (razvodnjenom) embargu na rusku naftu. No, to nije njezina pobjeda jer će sama Unija pretrpjeti najveće gospodarske štete, dok Rusija može neometano nastaviti ratni pohod.