Uzaludne nade: i turizam je u depresiji

Ekonomski brevijar Ive Jakovljevića

Ivo Jakovljević

Nakon što je kroz samouništavajuću privatizaciju, rasprodaju najkvalitetnijih financijskih i gospodarskih potencijala, te kroz prekomjerno zaduživanje u inozemstvu, Hrvatska ostala bez konkurentne industrijske proizvodnje, od turizma u Hrvatskoj već desetak godina većinu koristi ubiru inozemni akteri



Niti je Hrvatska uspjela oteti bankrotiranoj i kaotičnoj Grčkoj njezine turiste, niti je ovdašnji turizam uspio izvući cjelokupno gospodarstvo iz već dvogodišnje depresije: sve te donedavne glavne nade Banskih dvora pokazale su se uzaludnima već s prvim krunskim podacima Državnog zavoda za statistiku za treće tromjesečje. Jer, tijekom tog kvartala, koji se podudara s punom turističkom sezonom, BDP je bio gotovo osam posto manji nego u istom tromjesečju 2008. , a ukupan promet u trgovini na malo (kojeg je trebala oživjeti baš turistička potražnja) čak deset posto manji nego u istom kvartalu 2008.


Ovogodišnja je puna sezona bila i jedna od najkraćih, i potrajala jedva 70-ak dana, pa se i kontigent od 50-ak tisuća sezonski zaposlenih na bijelo i crno ispuhao već do početka rujna. Stoga se već čuju i procjene da će se za cijelu 2010., tijekom koje će se ukupan BDP smanjiti najvjerojatnije za dva posto (nakon što se lani smanjio za 5,8 posto), udjel turističkog prihoda u BDP-u smanjiti sa rekordnih 20 posto u 2004. na samo 16-17 posto. Istodobno, ostaje pri snazi procjena vodećih turističkih znanstvenika i menadžera – izrečena prije dvije godine, kada je na kraju rekordne 2008. turistički prihod dostigao iznos od procijenjenih 7,4 milijarde eura (ili trostruko veći nego 2000. godine) – da bi se u Hrvatskoj, uz punu modernizaciju hotela i izvanpansionskih sadržaja (a ne spominju nužnu reindustrijalizaciju, kao temelj turističke ponude i domaćih koristi!), od turizma vrlo skoro moglo zarađivati i do 20-ak milijardi eura godišnje.


Ali, nakon što je kroz samouništavajuću privatizaciju, rasprodaju najkvalitetnijih financijskih i gospodarskih potencijala, te kroz prekomjerno zaduživanje u inozemstvu, Hrvatska ostala bez konkurentne industrijske proizvodnje, od turizma u Hrvatskoj već desetak godina većinu koristi ubiru inozemni akteri (europski izvoznici robe i energenata, velike europske trgovačke i bankarske mreže, europski turoperateri, prijevoznici i agencije, pa i inozemni vlasnici ovdašnjih boljih turističkih komada, proizvođači jahti i opreme za nautičare i slični). Najveću ekspanziju i ove su godine na turističkoj karti Hrvatske ostvarili inozemni nautičari i kruzeri, ali s marginalnim koristima za hrvatske državne financije. Ne samo zato što oni gotovo sve što im treba donose sa sobom, pa ovdje troše samo na WC i na ulaznice za poneku tvrđavu, muzej ili nacionalni park, nego i zato što mnogima hrvatske vlasti puštaju da besplatno ili nekažnjeno sidre, plove, glisiraju, lumpaju (posebna su atrakcija brodski cjelonoćni partiji pred gradskim ili otočkim rivama) ili ispuštaju smeće gdje god hoće.




Glavninu hrvatskih državnih i lokalnih koristi od turizma u Hrvatskoj čine PDV, a zatim usluge smještaja (gdje su objekti u domaćem vlasništvu i gdje rade na bijelo), te parkiranja (gdje se naplaćuju), dok većinu koristi domaći privatni sektor u turizmu ostvaruje tamo gdje usluge smještaja nudi na sivo i crno, ili usluge zabave na mafijaški način (u manjem dijelu estradne ponude, ili – u krajnosti, na tržištu opijata i tome sličnih radosti). Lavovski dio prihoda od turizma ostvaruju velike bankarske mreže (kreditirajući turističku ponudu), naftne i telekom-kompanije, no u hrvatskom slučaju i bankarskim, i naftnim i telekom-tržištem pretežno vladaju tvrtke u većinskom stranom vlasništvu.


Hrvatske blagajne većinu koristi kroz turizam ubiru samo u kulturnoj ponudi, ponajviše na račun prirodne baštine, te važnijih kulturnih znamenitosti i atrakcija. Iako je riječ o dijelu turističke ponude koji po prirodi stvari ima odlučujuće značenje u međunarodnom marketingu, i koji je u Hrvatskoj unazad 15 godina doživio snažan uspon, ipak su izravni prihodi tog elitnog sektora turističke ponude još od trećerazredne koristi i za državni i za većinu lokalnih proračuna. Lideri te vrste ponude i zarade su Dubrovnik i Zagreb, a za njima Nacionalni park Plitvice, NP Krka i NP Brijuni. Zaštita, uređenje, brendiranje i naplata velikog dijela prebogate hrvatske prirodne i kulturne baštine u idućem bi desetljeću, stoga, trebali biti podjednako značajan prioritet, kao i modernizacija hotelijerske ponude.


više vijesti