Što je HAAB bila, a što je danas, unatoč tome što je u središtu jedne od najvećih bankarskih i korupcijskih afera u Austriji i Hrvatskoj? Središte Hypo grupe nalazi se u Klagenfurtu, odakle je prvi put proširila poslovanje 1988., otvaranjem podružnice u Udinama. Mala, koruška Hypo-banka za manje od desetak godina (od 1996. do 2006.) postala je četvrta bankarska grupacija po veličini aktive na području bivše SFRJ: prva je talijanska UniCredit, druga Nova Ljubljanska banka, treća talijanska Intesa grupa i četvrta austrijska Hypo Alpe Adria grupa. 

    Na hrvatskom je tržištu od 1994., a od 2006. je HAAB u Hrvatskoj šesta u skupini vodećih banaka, koje su odreda u većinskom inozemnom vlasništvu. Na vrhuncu moći, HAAB je u prvom desetljeću 21. stoljeća poslovala u 12 zemalja zapošljavajući 8.000 službenika. Još 2007. je prodala strateški udjel Bavarskoj pokrajinskoj banci (velikoj, državnoj BLB, koja je – kao većinski vlasnik – svojedobno upropastila Riječku banku), da bi s otkrivanjem velikih minusa, 30. prosinca 2009. bila nacionalizirana, pa je otad Republika Austrija njezin jedini vlasnik, a brojne istrage u više zemalja još nisu stigle ni do pola puta. 

    Za razliku od Hypo grupe, koja je ipak pred preprodajom većine podružnica u jugoistočnoj Europi, ostale velike EU-mreže što vladaju bankarstvom u Hrvatskoj još se ne izjašnjavaju na pitanje: povlače li se ili ostaju, osim talijanske UniCredit, čiji je čelnik, Gianni Papa, zamjenik izvršnog direktora i voditelj UniCreditova odjela za srednju i istočnu Europu, prije sedam dana izjavio da bi takvo povlačenje bilo – ludost, budući da, osobito u Hrvatskoj, posluju bolje nego li u Italiji. Ali, agencija za dodjelu kreditnih rejtinga, Moody’s, stavila je rejtinge UniCredita na razmatranje radi mogućeg sniženja, nakon što su rezultati poslovanja pokazali neto gubitak u trećem tromjesečju u visini od 10,6 milijardi eura. U Moody’su napominju da su na razmatranje radi sniženja rejtinga stavljeni i mnogi ogranci UniCredita, ali da među njima nema Zagrebačke banke. 

    Velike EU-banke, koje su većinske vlasnice 92 posto bankarskog i štednog potencijala u Hrvatskoj, pod teretom dužničke krize u Uniji, već smanjuju kreditiranje proizvodnje i izvoza, pa i državnih investicija u Hrvatskoj, te dulje vrijeme povlače veći dio dividendi i dobiti na matične adrese. Hrvatska taj bijeg kapitala može ograničiti oporezivanjem dividendi i izvučene dobiti, ali i potaknuti na ostanak, olakšicama za reinvestiranu dobit. No, najmanje vjerojatan od svih je krajnji scenarij povlačenja EU-banaka iz Hrvatske, jer bi to značilo da je žele preprodati velikim ruskim, turskim, kineskim ili saudijskim bankama, što bi isključilo svaku vjerojatnost hrvatskog ulaska u EU.