Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim! To je ključni zaziv iz molitve, koju je još prije gotovo 2000 godina, prema pribilježenom u evanđeljima, Isus Krist preporučio svojim prvim apostolima i za spas njihove skromne, ali griješne ljudske duše, i za krajnje zahtjevno spašavanje bezgranično griješnog i svirepog svijeta. Bijaše to Riječ o univerzalnom lijeku za najteža krizna stanja u dušama pojedinaca, kao i u najslojevitijim tkivima nacionalnih ekonomija. 

   Na svakidašnjoj ekonomsko-političkoj razini te iste priče kao da od jednog do drugog teškog kriznog slučaja i u svijetu 21. stoljeća doista nema manje bolnog ili uspješnog rješenja do otpuštanja ili opraštanja bar dijela državnih i pojedinačnih dugova.

MMF-ovi su analitičari nedavno priznali da su univerzalne mjere štednje i rezanja troškova, koje su dosad imperativno propisivali kriznim zemljama uglavnom rezultirale sve dubljim krizama.

Ali, tek se pod teretom spoznaje velikih vjerovnika – da im je mudrije oprostiti bar dio potraživanja svojim dužnicima, nego ih prisiljavati na dodatne rezove – od Islanda i Irske, do Grčke i Cipra počinju opraštati dugovi, da bi njihove bankrotirane državne financije, kao i prezadužene kompanije ili pojedinci došli do daha, te postupno krenuli u novi polet. 

  Prezadužena Hrvatska, danas je – tri mjeseca uoči ulaska u EU – ekonomija kojoj za izlazak iz dužničke krize i gospodarske depresije (u kojoj je od jeseni 2008.) trebaju godišnje stope rasta od gotovo deset posto! Jer, samo za redovitu otplatu kamata na vanjske dugove u 2013. treba joj protuvrijednost veća od tri posto godišnjeg bruto-proizvoda.

Ne tako davne, predkrizne, 2008. za kamate na vanjske dugove Hrvatska je platila iznos od podnošljive, ali visoke tri milijarde kuna, dok bi ove godine morala platiti gotovo 12 milijardi kuna. Da bi uz to, napokon, počela smanjivati glavnicu vanjskog duga države i javnih poduzeća, trebao bi joj dodatni prirast BDP-a još za 2-3 postotna boda, a da bi preko državnog sektora pokrenula snažan investicijski ciklus još najmanje tri posto BDP-a. 

   Sveukupno, Hrvatskoj za izlazak iz dužničkog ropstva i depresije treba stabilna višegodišnja stopa rasta BDP-a od kineskih 9-10 posto. No, zbog prezaduženosti i nedostatka sredstava za državne investicije, Hrvatska će i ove godine svoj BDP najvjerojatnije smanjiti još dva posto, te će u konačnici biti manji 12 posto nego 2008. 

  Zato, da bi, poput Islanda, Irske, Grčke ili Cipra, počela izlaziti iz krize, najprije treba oprost bar trećine vanjskog duga države i javnih poduzeća. Dakle, jednako onako kako je Europi sama opraštala i embargo na izvoz EU-oružja u napadnutu Hrvatsku na početku Domovinskog rata, te kasnije ispunjavala sve zahtjeve na putu u Uniju (od predaje većine bankarskog sustava i nacionalne štednje, telekomunikacija, farmaceutske industrije, ZERP-a, do najnovijeg lomljenja brodogradnje itd.), tako bi uskoro i velike EU-banke te konzorcij ostalih vjerovnika trebali i Hrvatskoj oprostiti bar trećinu dugova, radi obostranih koristi od hrvatskog ulaska u EU.