Cijeli svijet tone u dugu recesiju

Ekonomski brevijar Ive Jakovljevića

Ivo Jakovljević

Foto REUTERS

Foto REUTERS

Tako će biti, ako se sadašnje poniranje svjetskoga gospodarstva prema novom recesijskom dnu održi pod nadzorom intervencionističkih mjera MMF-a, EU-a i vodećih država svijeta, te ako ne bude novog velikog rata ili još prijetećeg rasula Europske unije i eurozone



Još do prije samo mjesec-dva, na pojedinačne procjene vodećih svjetskih ekonomista o tome da globalna recesija iz 2009. ima i drugo dno, s najviših su službenih pozicija moći (od MMF-a i Svjetske banke do Amerike i Europske unije) stizale smirujuće kontra-procjene, prema kojima je moguće samo novo, blago usporavanje gospodarskog rasta na Zapadu, ali ne i neka nova svjetska recesija. No, galopirajući je niz loših vijesti unazad desetak dana učinio svoje: crnih se prognoza ne libe više ni najmoćniji političari ili ustanove ovog kaotičnog svijeta.  


Jer, nakon što je Angela Merkel, kao kancelarka vodeće, globalne izvozne sile, objavila procjenu svojeg najužeg tima, prema kojoj bi Europa i svijet mogli trpjeti posljedice eksplodirajuće dužničke krize u eurozoni još najmanje deset godina, jučer se oglasio i OECD, kao krovna ustanova najrazvijenijih kapitalističkih zemalja, procjenom da je cijeli svijet u velikom gospodarskom usporavanju, a većina najrazvijenijih zemalja već u recesiji, koja bi mogla potrajati neuobičajeno dugo. 


    Prvo dno je prva velika svjetska recesija u 21. stoljeću dotaknula tijekom 2009. godine, kada je u Americi bruto-proizvod smanjen za 3,5 posto, a u Europskoj uniji oko četiri posto. Ali, već tijekom 2010. došlo je do gospodarskog oživljavanja širom Zapada, pa je američki BDP povećan čak tri posto, a onaj u Europskoj uniji za 1,7 posto. Taj postrecesijski blagi polet na Zapadu je trajao i kroz prva dva tromjesečja ove godine, da bi od početka trećeg kvartala sve ponovno krenulo nizbrdo, ne samo prema novom, kratkotrajnom recesijskom dnu, nego prema krajnje neizvjesnoj i dugotrajnoj recesiji, koja se u najzaduženijim zemljama već iskazuje kao teška depresija. 




    Prema najnovijoj OECD-ovoj snimci svijeta, u rujnu su gotovo sve zemlje zabilježile usporavanje rasta. Najlošiji učinak ostvarila je G-7, skupina najrazvijenijih kapitalističkih zemalja, koja stvara gotovo dvije trećine svjetskog BDP-a: rujanski im je proizvod bio isti kao lani, što je dokaz da su ponovno u recesiji. Prema najnovijim procjenama Svjetske trgovinske organizacije u novom je kočenju i svjetska trgovina, pa su joj analitičari WTO-a za 2011. smanjili rast s donedavno očekivanih plus 6,5 na 5,8 posto, s tim da računaju i na konačan rast manji od pet posto, budući da bi u četvrtom tromjesečju moglo doći do velikog kočenja međunarodne trgovine i, u najboljem slučaju, njezina »nultog rasta«. 


    Glavna žrtva aktuelnog pada potražnje u međunarodnim razmjerima bit će stožerna europska ekonomija, Njemačka, koja je i u trećem kvartalu bila vodeća svjetska izvozna sila, s najvećim viškom izvoza nad uvozom. No, od početka rujna i Njemačka trpi zbog pada inozemne potražnje za svojim proizvodima, zbog čega u OECD-u predviđaju da bi u četvrtom tromjesečju 2011. baš Njemačka mogla ostvariti najznačajniji pad BDP-a, i to za najmanje 1,4 posto prema ostvarenom u istom kvartalu lani. Druga velika europska ekonomija koja tone u tešku recesiju je Velika Britanija, kojoj bi se, prema OECD-u, u četvrtom tromjesečju BDP mogao smanjiti za najmanje jedan posto, prema ostvarenom u istom kvartalu lani. No, znatno teže nacionalne minuseve ostvarit će krizna Italija, gdje bi za cijelu 2011. BDP mogao pasti za više od dva posto, te bankrotirana Grčka, gdje se već dvije godine za redom smanjuje po desetak posto. 


   Zbog velikog usporavanja gospodarskih aktivnosti u Americi i Europskoj uniji, koje drže dvije trećine svjetske potražnje, usporit će se već u prvom tromjesečju dogodine i tigrasti rast u Kini, Indiji i Brazilu, pa bi tijekom 2012. u stagnaciji mogli biti i ukupna, svjetska trgovina, kao i svjetski proizvod. Tako će biti, ako se sadašnje poniranje svjetskoga gospodarstva prema novom recesijskom dnu održi pod nadzorom intervencionističkih mjera MMF-a, EU-a i vodećih država svijeta, te ako ne bude novog velikog rata ili još prijetećeg rasula Europske unije i eurozone. U protivnom, neizbježna će se, duga recesija, preobraziti u novu veliku depresiju, ali sada znatno težu od one iz davnih 1930-ih, koja je okončana na račun ekonomskih učinaka Drugog svjetskog rata.


više vijesti