Navršile su se pune tri godine, otkako je u sjeni američko-europske recesije, Hrvatska krenula u svoju, zasad nerješivu, gospodarsku depresiju. Tog prijelomnog početka studenoga iz neloše 2008. godine – osim nekolicine neovisnih ekonomista – ovdje nitko nije prognozirao ni dulju recesiju, a kamoli višegodišnju tešku depresiju. Ovih predizbornih dana – osim glavnih HDZ-ovih tribuna – nitko više nema iluzija, da je Hrvatska na putu do puta izlaska iz te krize, ali sada svi mudro preskaču činjenice i žilave gospodarske i financijske trendove, koji upućuju na zaključak da će ova depresija u Hrvatskoj trajati još najmanje tri godine, te prerasti u jednu od najtežih unatrag sto godina, u dramatičnom vremenu od početka Prvog svjetskog rata do danas.  

  U prošlih je 36 mjeseci hrvatski godišnji bruto-proizvod smanjen ukupno sedam posto, da bi – prema najnovijim procjenama vodećih bankara i makroekonomista – od sredine jeseni prema kraju idućeg proljeća potonuo još dublje, možda i za više od jednog postotka. Time bi se godišnji BDP u 2012. gotovo izjednačio s ostvarenim prije šest godina, dok bi se istodobno, vanjski dug u tom šestogodištu – udvostručio! 

  Prvu procjenu ključnih gospodarskih kretanja u Hrvatskoj u idućih šest-sedam mjeseci iznio je guverner Hrvatske narodne banke, dr. Željko Rohatinski, koji nalazi da su ponovno smanjeni izgledi da oživljavanju ovdašnje ekonomije pridonesu bilo koji od njegovih glavnih sektora: niti izvoz, niti investicije, niti domaća (ni osobna, a ni državna) potrošnja. Jer, ponovno širenje recesije u eurozoni, osobito među njezinim prezaduženim članicama, ograničava potražnju za hrvatskim izvoznim proizvodima i uslugama, kao i priljev inozemnog kreditnog i investicijskog kapitala u Hrvatsku, dok istodobno rastu rizici od bijega dijela ovdašnjeg bankarskog potencijala prema matičnim kućama većinskih vlasnika banaka u Hrvatskoj. 

  Za refinanciranje dospjelih glavnica i kamata na ime vanjskog duga, Hrvatskoj i dogodine treba oko 17 milijardi eura (što je iznos ravan jednoj trećini godišnjeg bruto-proizvoda!). Dok zaduženost prema inozemstvu stalno raste, temelj za otplatu dospjelih dugova se i dalje sužava: tako će, prema zadnjim procjenama HNB-a, ove godine ukupan izvoz robe i usluga biti manji za jedan posto, dok će na kraju 2011., u sjeni smanjenog kreditnog rejtinga ovdašnjih velikih banaka, dodatno poskupjeti refinancijski zajmovi. Uostalom, plaćene kamate na dospjeli inozemni dug u 2011. više su čak za 15 posto nego lani, što će se – kao dodatni trošak – dogodine samo uvećati, i to najmanje za desetak posto. Iako će državni dio vanjskog duga, koji za otplatu dospijeva u 2012., biti gotovo upola manji nego ove godine, ukupni proračunski izdaci tijekom 2011. rastu brže nego prihodi, što će rezultirati povećanjem proračunskog manjka sa 18 milijardi u 2010. na 21 milijardu kuna u 2011. 

    Tako će se, prema procjenama guvernera HNB-a, Željka Rohatinskog, uz produbljivanje depresije u vanjskoj trgovini, investicijama i na tržištu rada, pa u konačnici i u prometu u maloprodaji, BDP u 2011. povećati za samo 0,5 posto, dok će – prema procjenama nekolicine neovisnih ekonomista i bankarskih analitičara – u idućih pet-šest mjeseci biti najmanje jedan posto manji nego u istom razdoblju na prijelazu iz 2010. u 2011. 

    Za razliku od njemačke kancelarke Angele Merkel – koja predstavlja najveću izvoznu i industrijsku silu svijeta i vodeću ekonomiju u Europskoj uniji, te glavnu spasiteljicu prezaduženih u eurozoni – koja je prije koji dan prognozirala da će eurozoni trebati najmanje deset godina da ispliva iz dužničke krize i posljedične joj recesije u većini zemalja, hrvatska premijerka Jadranka Kosor, u predizbornom zanosu i dalje zanemaruje stvarno, depresijsko stanje u Hrvatskoj, pa i iz toga izvedenu neminovnost, da će ova depresija u Hrvatskoj potrajati još najmanje tri-četiri godine. Jer, zbog manjka političke volje (ne samo u vlasti, nego i u široj javnosti) za radikalnu promjenu ekonomske i privatizacijske politike, radi napuštanja uvozno-trgovačke u korist proizvodno-izvozne razvojne koncepcije, hrvatski će izlazak iz krize po mnogo čemu biti sličan grčkom, sa svom neizvjesnošću koja će ga pratiti.