Iako je Njemačka i dalje gospodarstvo sa najsnažnijim razvojem u Europskoj uniji, nove je crne oblake na obzor donio pad narudžbi iz ostalih članica Unije, ali i iz većine vodećih izvaneuropskih zemalja, od Brazila i Indije do Kine i Japana. Njemački je BDP lani bio povećan čak za 3,6 posto, na račun snažne potražnje, osobito iz Kine, za njemačkim izvoznim proizvodima, ali je od sredine prošlog ljeta nastupilo novo kočenje iz svih smjerova, što je već izazvalo usporavanje industrijske proizvodnje i prometa u maloprodaji širom Njemačke. 

    Vlada Angele Merkel i dalje sve svoje poteze vuče kao da će u 2011. njemački BDP porasti najmanje tri posto, iako je svima očito da to može tako ispasti u statistici samo na račun snažnog razvoja u prvih sedam mjeseci. Zato već i mnogi europski ekonomisti, koji su sudjelovali u nedavnoj Reutersovoj konjunkturnoj anketi, procjenjuju da je i Njemačka – zbog izloženosti dužničkoj krizi u eurozoni – pred neizbježnom recesijom, što će se u punom sjaju očitovati tijekom 2012-e. 

    Najnovija krizna runda već je pogodila većinu europskih, a među njima dijelom i neke srednje velike njemačke banke, koje su u prvih deset mjeseci izgubile više od trećine svoje tržišne vrijednosti. Zato je baš za velike europske banke prijelaz u 2012. dramatičniji od početne krize iz 2008-e, jer će potresi u eurozoni smanjiti njihove zarade, ali i izazvati propast niza srednjih i manjih bankarskih kuća. Bankare najviše brinu posljedice otpisa grčkih dugova, koje će ih uvesti u gubitke. No, za razliku od početka te drame iz 2008-e, kada su im pomogle njihove države na račun poreznih obveznika, sada će se iz dužničke kaljuže morati vaditi same. 

    Jer, dužnička se kriza samo u Grčkoj, gdje je drugo ime za opći bankrot, doista ne može riješiti bez otpisa, ne samo 20-ak posto, nego – većine tamošnjih dugova, što je u nedjelju potvrdio i njemački ministar financija, Wolfgang Schaeuble. Njemačka i Francuska kao stupovi Unije i glavni jamci eurozone, najavile su da će na Unijinom sastanku na vrhu, u nedjelju, 23. listopada, predstaviti zaokružen plan spašavanja, ne samo Grčke, nego cijele eurozone, pa u konačnici i same EU. Najveća im je želja da u taj velebni projekt uvuku velike EU-banke, ali su u postojećim okolnostima izgledi za to vrlo mali, budući da će banke ionako trpjeti svoj dio štete kroz otpis grčkih dugova. Zato su i dalje velika očekivanja od Unijina Stabilizacijskog fonda, koji bi se trebao povećati sa sadašnjih 880 na više od 2.000 milijarde eura, za što predrecesijska Njemačka očito više nema snage. 

    Prema najnovijim zbirnim podacima londonskog Economista, članice eurozone, njih 17, unazad 12 su mjeseci ostvarile vanjskotrgovinski manjak u iznosu od 34 milijarde dolara, dok je Njemačka ostvarila vanjskotrgovinski suficit od svjetski liderskih 194 milijardi dolara, i tako ponovno pretekla donedavno i kratkotrajno vodeću Kinu. Ta ista Njemačka gotovo jedina u Uniji poštuje kriterije iz Maastrichta, prema kojima budžetski manjak ne smije biti veći od tri posto BDP-a: u Njemačkoj će ove godini biti manji od dva posto njemačkog BDP-a, dok će u eurozoni kao cjelini biti gotovo pet posto, a u Grčkoj veći od 12 posto. U Njemačkoj je industrijska proizvodnja, unatoč najnovijem kočenju, i u kolovozu bila sedam posto veća nego u istom mjesecu lani, a stopa nezaposlenosti niža od sedam posto, što je tehnički vrlo blizu punoj zaposlenosti. Ali, ni takva, uspješna i liderska Njemačka, nije vreća bez dna: nakon što je u širenju Unije na istok pobrala većinu vrhnja, sada kao da više nema snage ni novca da sve vrati natrag, i da u konačnici sama, skupa s najrastrošnijim članicama Unije, potone na novo europsko dno. Stoga je vjerojatnost raspada ili barem osipanja članstva u eurozoni iz dana u dan sve viša i – neminovnija.