Dvije vodeće gospodarske velesile – kronično opadajuća, prezadužena Amerika i nezaustavljivo rastuća, izvozna Kina – novi su osovinski dvojac, o čijim međusobnim dugovanjima i potraživanjima presudno ovise i međunarodna trgovina i svjetski rast, pa u konačnici i svi ratovi što se u ovom času vode ili tek pripremaju širom globaliziranog tržišta i ratišta.

   Na Obaminu objavu dogovora demokrata i republikanaca o rješavanju prekomjernog američkog javnog duga, jučer su povećanjem prometa i cijena pozitivno reagirale sve svjetske burze, a osobito one u Aziji. Jer, azijske su izvozne sile trećinu svojih deviznih rezervi – rekordnih 2.560 milijardi dolara – dosad uložile u američke državne obveznice, pa trenutačno posjeduju ukupno 57 posto vrijednosti svih njihovih izdanja. Gotovo polovina tog azijskog ulagačkog »maca« u Ameriku dolazi iz kineskih deviznih rezervi, pa Kina sada posjeduje čak jednu četvrtinu američkih državnih vrijednosnica. Zato je Kina i najviše paničarila zbog najnovijeg nadmudrivanja demokrata i republikanaca oko Obaminih prijedloga za smanjivanje zaduženosti. Da je kojim slučajem taj dogovor izostao, Kina bi zbog američkog državnog bankrota trpjela najveću štetu.

   Prema najnovijim podacima Međunarodnog monetarnog fonda, ukupne devizne rezerve u svijetu početkom su srpnja iznosile više od 9.000 milijardi dolara, s tim što je trećinu tog iznosa posjedovala Kina, zemlja s najvećim deviznim zalihama. Zato Kina kao najveća država-zajmodavatelj u svjetskim razmjerima razmatra nove varijante ulaganja svojih deviznih rezervi širom svjetskog financijskog tržišta, iako joj je gotovo nemoguće naći zamjenu za američke vrijednosnice, jer u ostatku svijeta ne postoji toliko veliko, alternativno tržište.

Kineska se vlast s razlogom boji, da im Amerika neće moći vratiti sav uloženi kapital s dosadašnjim prinosima, nego da će ta igra kineskoj strani donositi gubitke na dulji rok, zbog opadanja američke moći, kronične recesije i nužnog stezanja državne potrošnje u toj, i dalje, najvećoj ekonomiji na planetu. To će u konačnici rezultirati smanjivanjem potražnje za kineskim proizvodima u Americi, koja je već dugo najznačajnije tržište za kineske izvoznike.

   Uspon Kine i Europske unije unazad 20 godina su rezultirali i smanjivanjem udjela svjetskih deviznih rezervi u američkim dolarima sa više od 80 na najnovijih 60 posto, jer trenutačno u eurima glasi 27 posto svjetskih deviznih zaliha (a pretežni ostatak u jenima, švicarskim francima i britanskim funtama). Istodobno su kineske devizne rezerve ostvarile enorman rast, pa su se i u zadnjih 12 mjeseci povećale gotovo za jednu četvrtinu! Kineske devizne rezerve značajno rastu, na krilima velikih inozemnih ulaganja i velikih vanjskotrgovinskih viškova, pa i na račun špekulativnog kapitala koji u Kini nalazi brzu zaradu.

   Zato, nastavi li se ili čak i produbi američka kriza, Kina će se sa sve većim dijelom svojeg financijskog potencijala okretati uvozu i domaćem tržištu, smanjujući ovisnost o prezaduženoj i opadajućoj Americi, a održavajući vlastiti, snažan uspon. Uostalom, na temelju ključnih ekonomskih trendova iz posljednjih 30 godina, većina analitičara iz MMF-a i Svjetske banke navješćuje da bi već 2030. godine kineski BDP mogao biti veći od američkog i tako preuzeti primat, iako će veličinom BDP-a po stanovniku Kina i dalje znatno zaostajati za mnogim zapadnim ekonomijama.

   Jučerašnji dogovor demokrata i republikanaca o podizanju limita zaduživanja američkoj vladi, koji uključuje smanjivanje proračunskog manjka za 1.000 milijardi dolara u idućih 10 godina, uz mogućnost dodatnih ušteda od 1.400 milijardi dolara, rezultirao je, eto, »uzletom olakšanja« na burzama i u globalnoj politici. Ali, »tržište je oprezno optimistično«, ocijenio je Jonathan Barratt, direktor Commodity Broking Servicesa, upozorivši da bi to »olakšanje«, zbog dubine američke krize, moglo biti kratkog vijeka.