Turobne i gotovo posve crne prognoze, da će do početka travnja 2011. još 40.000 radno sposobnih ostati bez stalnog posla, te da će nezaposlenih biti više od 330.000, ne da su ostvarene, nego su i – premašene
Najbizarnija od svih je tih činjenica, da se u gospodarska depresija iz kasne jeseni 2008., i dalje – produbljuje, pa već ozbiljno konkurira razmjerima i duljini trajanja gospodarske depresije iz 1990-ih, koju su prouzročili Miloševićeva ratna agresija i hrvatska tranzicija
U Hrvatskoj je – prema konačnim statističkim nalazima – BDP tijekom 2009. bio smanjen za šest posto, a lani za dodatnih 1,2 posto, što znači da bi u slučaju povećanja za 1,2 posto, tijekom 2011., bio svejedno šest posto manji nego 2008.
Turobne i gotovo posve crne prognoze, koje smo u ovoj kolumni opisali još u listopadu 2010., da će do početka travnja 2011. još 40.000 radno sposobnih ostati bez stalnog posla, te da će nezaposlenih koji su prijavljeni na Zavodu za zapošljavanje biti više od 330.000, ne da su ostvarene, nego su i – premašene.
Izvoz je i u siječnju i veljači povećan za tri posto, ali je i dalje za sedam-osam postotaka manji od ostvarenog prije tri godine.
Investicije i industrijska su se proizvodnja i u prva dva mjeseca ove godine dodatno smanjile, dok promet u maloprodaji i radovi u graditeljstvu stagniraju u depresiji, pa sve upućuje na procjenu, s kojom se jučer slažu i analitičari Privredne banke Zagreb, da će Hrvatska najvjerojatnije i u prvom tromjesečju 2011. ostvariti dodatni pad bruto-proizvoda, dakle – deseti kvartal zaredom.
Stoga, s još više argumenata i s još čvršćim uporištima u statistici Državnog zavoda i Hrvatske narodne banke, možemo prognozirati nastavak gospodarske depresije najmanje još dvije godine.
Budući da će svi mjeseci do početka 2012. na političkoj i društvenoj sceni biti prožeti socijalnim potresima i predizbornom galamom – ne bude li, dakle, prijevremenih parlamentarnih izbora niti do srpnja – Hrvatska će, uz nadu da će već 2015. ostvariti BDP jednak ostvarenom tijekom 2008., iz vanjske prezaduženosti, koja je glavna kočnica novog razvoja, izaći tek 2018. Ili – točnije, tek kad na srednji rok (od barem pola desetljeća) počne ostvarivati kineske stope rasta BDP-a u rasponu od najmanje sedam do preporodnih 12 posto godišnje (što nije uspjela nikad u svojoj gospodarskoj povijesti, čak ni početkom poletnih 1960-ih).
Hrvatski je vanjski dug na kraju prvog tromjesečja 2011. ponovno nešto veći od lanjskog BDP-a, što kao znak visoke vanjske zaduženosti obara hrvatski kreditni rejting i poskupljuje refinanciranje većine dospjelih dužničkih obroka.
Sretna je okolnost da Hrvatska u svojoj središnjoj banci i dalje ima visoke devizne rezerve, i to u iznosu od 10,5 milijardi eura, što joj omogućuje da i u najcrnjem scenariju izdrži vanjske šokove barem godinu dana.
Na toj osnovi ima i stabilan tečaj kune, iako on zbog svoje kronične precijenjenosti ograničava konkurentnost hrvatskog izvoza, pa u konačnici blokira željeni gospodarski oporavak.
No, najbizarnija od svih je tih činjenica, da se u gospodarska depresija iz kasne jeseni 2008., i dalje – produbljuje, pa već ozbiljno konkurira razmjerima i duljini trajanja gospodarske depresije iz 1990-ih, koju su prouzročili Miloševićeva ratna agresija i hrvatska tranzicija, na račun kojih je industrijski i izvozni proizvod bio gotovo prepolovljen. Hrvatska je iz ratne i tranzicijske depresije isplivala već 2002. godine, kao donekle rasprodana i kao srednje zadužena ekonomija.
Zbog aktualnog stanja visoke vanjske zaduženosti i široke rasprodanosti, sada se čini kao da joj iz te najnovije depresije, u dogledno vrijeme, izlaza – nema.