Dvadeset godina poslije raspada SFRJ, prezadužena i rasprodana Hrvatska je u gotovo nerješivoj gospodarskoj depresiji
Nova balkanska elita je u startu potpuno okrenula leđa i komunizmu i socijalizmu, te već 1990-e prigrlila povijesnu šansu da se u kratkom vremenu nagrabi gomile novca
Ali, na postavljeno pitanje ni FAZ-ov komentator ne nalazi odgovor, pa razočarano zaključuje, da »od strpljenja građana ovisi koliko će trajati, dok prva zemlja jugoistočne Europe ne krene putem Tunisa i Egipta« u obračun s tom velekorupcijom, što je zlokobno zarazila cijeli Balkan.
Mudri komentator – poput mnogih visokih svećenika u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj – glavni razlog za suvremenu korupciju širom postjugoslavenskog prostora nalazi u »komunizmu«. Jer, dijagnosticira, »još uvijek je odlučujuća hijerarhija moći, osobito u dodjeli poslova u javnom sektoru i u zaštiti od krivičnog postupka«. Naposljetku, »mlada generacija, koja nije rasla u komunizmu, prilagođava se tom sustavu, pa je nerealno očekivati da mijenja sustav od kojeg profitira.«
A u tom »komunizmu«, kojeg nema ni širom Balkana već više od dva desetljeća, podsjeća mlađe čitatelje FAZ-ov komentator, »vladavina jedne partije je bila apsolutna, s tim što su s približavanjem središtu moći i povlastice bile sve veće«.
Dakle, u »komunizmu nisu bili odlučujući ni novac, ni osobne sposobnosti, nego položaj u hijerarhiji moći«.
Stoga, »članovi Centralnog komiteta nisu morali podmićivati da bi nešto postigli, nego su kavu, cigarete i konjak za takvo nešto morali donositi samo oni koji nisu imali političku moć«. Zdravorazumski bi slijedio zaključak, da u komunizmu nije bilo korupcije, osim na najnižim razinama, među rajom.
I, tako, lutajući bespućima najnovije povijesne zbiljnosti, i FAZ i Deutsche Welle, postaviše razaračko pitanje:
»Kad će Tunis i Egipat zahvatiti Balkan«, zanemarivši sve krunske (ratne, ekonomske, političke i korupcijske) okolnosti, na temelju kojih bi mogli zaključiti da s korupcijom i u Hrvatskoj puno više veze ima europski, pa i njemački, ekspanzivni neoliberalizam, nego davno prošli komunizam, ili – da budemo precizniji – samoupravni socijalizam, koji se na prostoru Titove Jugoslavije bitno razlikovao od sovjetskog modela (imao je pretežno društveno, a ne državno vlasništvo, pa i razvijeno sudjelovanje radnika u odlučivanju barem o plaćama, stanovima, zapošljavanju i svim radnim pravima).
Zanemarili su i činjenicu, da je prvi, a vjerojatno i zadnji put, ovdašnji preokret iz socijalizma u kapitalizam još povijesne 1990. gotovo sveukupnu društvenu imovinu podario u ruke demokratski izabranih elita, koje su tu imovinu podržavile, i zatim – poslije ratnih 1990-ih – u tijesnoj suradnji s vodećim političkim i poslovnim adresama Europske unije izložili masivnoj privatizaciji, koja se – uz pomoć inozemnih revizora i procjenitelja – pretvorila u rasprodaju najboljih komada strancima.
Dvadeset godina poslije raspada SFRJ, prezadužena i rasprodana Hrvatska je u gotovo nerješivoj gospodarskoj depresiji, dok njezinim najkvalitetnijim potencijalima vladaju inozemne bankarske, telekomunikacijske, farmaceutske, naftaške, trgovačke i medijske mreže
Nova balkanska elita je u startu potpuno okrenula leđa i komunizmu i socijalizmu, te već 1990-e prigrlila povijesnu šansu, da se pod kapom državnog osamostaljivanja ili puta u EU u kratkom vremenu nagrabi gomile novca, na račun uvoza, zaduživanja u inozemstvu i prodaje državne imovine stranim kompanijama i bankama uz neuobičajen diskont.
Dvadeset godina poslije raspada SFRJ, prezadužena i rasprodana Hrvatska je u gotovo nerješivoj gospodarskoj depresiji, dok njezinim najkvalitetnijim potencijalima vladaju inozemne bankarske, telekomunikacijske, farmaceutske, naftaške, trgovačke i medijske mreže.
Dok umjesto masovnih, pa i krvavih prosvjeda, kakvi su zahvatili Tunis i Egipat, u Hrvatskoj već dulje vrijeme žestoku bitku protiv korupcije na najvišim razinama moći provode hrvatski USKOK i DORH, te u konačnici sudovi, bilo bi korisno da vodeći europski mediji (kad već zazivaju Egipat na Balkanu ili u Hrvatskoj) istraže i drugu, ili točnije – prvu transakcijsku stranu, koja je u privatizaciji Balkana odigrala naručujuću ulogu u njegovu pretvaranju u jednu od najopasnijih korupcijskih i mafijaških kaljuža u Europi.