Za Ameriku kao globalnu velesilu, islamistički bi Egipat prerastao u – stratešku katastrofu! Tu je paničnu procjenu, na svojoj internetskoj adresi www.stratfor.com, jučer objavio utjecajni američki geopolitičar, George Friedman, razmatrajući – uoči, za danas, najavljenog okupljanja »milijuna prosvjednika« u Kairu, Aleksandriji i Suezu – učinke najradikalnijeg scenarija nove egipatske revolucije. U prijevodu, islamistički bi Egipat ubrzo prerastao u novi veliki rat, u koji bi se izravno uključili i Izrael i Amerika, a s različitim intenzitetom i Sirija, Saudijska Arabija, Iran, pa najvjerojatnije i Turska kao članica NATO-a!

Jer, kako ističe Friedman, Egipat je već tri desetljeća »gravitacijsko središte arapskog svijeta«, zato što se unazad 30 godina baš na američko-egipatsko-izraelskim  odnosima gradila i cjelokupna geopolitika Srednjeg istoka, po mjeri američkih interesa. Iako je režim Hosnija Mubaraka bio metafora te američke velike igre u trokutu SAD-Egipat-Izrael, jučer je američka državna tajnica Hillary Clinton ponovila da Obamina administracija ne vodi kampanju ni za koju političku opciju u Egiptu, jer je »sudbina Egipta u rukama egipatskog naroda«. Egipat je i dalje jedan od najvećih korisnika američke vojne pomoći (u iznosu od 1,3 milijarde dolara  godišnje), što je podložno promjenama, ovisno o odgovoru režima na prosvjede i o daljem razvoju događaja.

To najvjerojatnije znači, da bi u slučaju zaokreta prema islamizaciji Egipta i u okolnostima raskida sporazuma sa Izraelom, umjesto američke vojne pomoći Egiptu, mogao uslijediti veliki rat za nadzor nad Sueskim kanalom, dvama naftovodima i nad Sinajem.

Egipat je – unatoč svojim gospodarskim potencijalima – danas sirotinjska zemlja, u kojoj dobro živi samo politička, vojna, financijska, trgovačka i korumpirana elita, s osloncem na strateško savezništvo sa Amerikom, koja je zbog imperijalnih zločina u Iraku danas široko omražena i u Egiptu. No, važnost Egiptu kao strateškom središtu arapskog svijeta i danas daju činjenice da je površinom i brojem stanovnika vodeća arapska zemlja, da posjeduje Sueski kanal kao strateški prometni pravac između Indijskog oceana i Sredozemlja, koji je uz dva egipatska naftovoda glavni koridor za prijevoz srednjoistočne nafte u Europsku uniju.

Zato su se još prošlog tjedna prvi masovniji prosvjedi na ulicama Kaira protiv Mubarakova režima iskazali i kroz poskupljenje nafte na svjetskim burzama, čiji se barel ponovno primaknuo pragu od sto dolara. Jučer se oglasila i Agencija Moody’s Investors Service, koja je snizila kreditni rejting Egiptu, uz negativnu prognozu njegova trenda. Jer, sve masovniji i krvaviji prosvjedi u Egiptu proizlaze iz nezadovoljstva većine građana velikom nezaposlenošću i golemim razlikama izmedu bogatih i siromašnih. U tom ozračju svoje je poteze povukla i egipatska monetarna vlast, koja je prije četiri dana zatvorila banke, da bi spriječila pljačke ili značajnije podizanje uloga. Ali, Sueski kanal zasad radi, izjavio je jučer za Reuters Ahmed al-Manahi, član odbora direktora Kanala.

Egipat je na pragu novog doba, rekao je u nedjelju Mohamed ElBaradei, obraćajući se tisućama prosvjednika okupljenih u središtu Kaira, tražeći Mubarakov odlazak.  Najradikalnija oporbena grupacija, Muslimanska braća, i ostali oporbeni pokreti zadužili su u nedjelju ElBaradeija za pregovore s režimom Hosnija Mubaraka, iako većina procjenjuju da je slavni nobelovac samo američki pijun ili u najboljem slučaju »egipatski Gorbačov«, ali bez jačeg uporišta u pobunjenim egipatskim masama. U sjeni svih tih predrevolucionarnih igara, egipatski je turizam doživio totalni slom, pokazujući i u slučaju jedne od turističkih velesila, koliko je varljivo oslanjanje državnih financija na tu vrstu biznisa.