Visoka je vjerojatnost – zbog žilavosti negativnih gospodarskih trendova – da će nastupajući listopad biti socijalno najtrusniji mjesec u iduća tri kvartala, tijekom kojih će depresija u Hrvatskoj dosegnuti svoje drugo dno. Na to će presudno utjecati kraj turističke sezone, tijekom koje je s burze do sezonskih poslova došlo 37.000 osoba, od kojih će se većina u idućih 30 dana vratiti na burzu rada, u evidenciju Zavoda za zapošljavanje. Za razliku od ritma gubljenja radnih mjesta u rujnu, kad je za radnog vremena na evidenciju Zavoda dolazilo po stotinjak otpuštenih na sat, u listopadu će se taj ritam udvostručiti, pa će ih s posla na burzu, u vremenu od osam ujutro do tri sata poslijepodne, ići i do 200 na sat, kao nikad dosad. 

    Tako će se – prema dnevnom stanju na brojilu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – broj stalno nezaposlenih povećati sa 311.000 na kraju rujna do gotovo 338.000 radno sposobnih osoba na kraju listopada. Time će se zaokružiti četvrta godina od početka velike depresije u hrvatskom gospodarstvu, tijekom koje je između sredine rujna 2008. i sredine rujna 2012. broj ukupno zaposlenih smanjen sa 1.633.000 na manje od 1.400.000 osoba. S obzirom na povećan broj nezaposlenih s kojim ovih dana Hrvatska ponovno kreće prema depresijskom zimskom dnu, visoka je vjerojatnost da će 31. ožujka 2013. ukupno nezaposlenih biti i više od 360.000 osoba! 

    Nakon trusnog listopada 2012., visoka je vjerojatnost da će taj ubitačan tempo gubljenja posla značajno usporiti, pa će se u studenome i prosincu dnevno gasiti »samo« 50-ak radnih mjesta na sat, da bi početkom travnja ta socijalna drama dosegla spomenuto dno. Za razliku od listopada, tijekom kojeg će većina suvišnih na tržištu rada dolaziti iz kruga sezonskih poslova u turizmu, u studenom i prosincu potjecat će iz tvrtki u stečaju ili u likvidaciji, a znatnim dijelom iz brodogradnje, graditeljstva, trgovine i obrta, da bi im se do proljeća 2013. priključili i prvi valovi suvišnih iz javnih i državnih službi. 

    Istodobno će se – uz povećanje nezaposlenosti sa rujanskih 311.000 na travanjskih 360.000 osoba – smanjiti i broj zaposlenih, sa kolovoških 1.400.000 na 1.340.000 osoba, dok će se realne neto-plaće stanjiti još za najmanje tri posto. Tako će hrvatska radna snaga, s osloncem na redukciju niza donedavnih prava, postati konkurentna gorima od sebe na balkanskom tržištu, ali ne još i liderski jeftinoj kineskoj i indijskoj radnoj snazi na svjetskom tržištu, ili turskoj, kurdskoj, ukrajinskoj, albanskoj i bosanskoj širom Unije i Balkana. 

  U tom okviru spomenuto dnevno brojilo Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kojem se na njegovoj internetskoj adresi iz sata u sat, tijekom radnog dana, mijenja broj nezaposlenih, postaje glavni pokazatelj pravca kojim se kreće hrvatsko gospodarstvo. Još bolji bi, gotovo savršeni i najpouzdaniji pokazatelj, bio broj zaposlenih, prema dnevnom stanju, budući da bi po prirodi stvari bio najrealniji pokazatelj dubine gospodarske depresije u Hrvatskoj i prvih naznaka eventualnog izlaska prema kakvom-takvom poletu, ali tog brojila još nema. 

    S tom se procjenom, prema kojoj je broj zaposlenih najkvalitetniji pokazatelj stanja u nekoj nacionalnoj ekonomiji, kao i sam trend zapošljavanja, slaže sve više ekonomista. Formalno, i dalje i najznačajnije međunarodne adrese, od MMF-a do Svjetske banke, uvažavaju bruto-proizvod kao glavni pokazatelj promjena u nekom nacionalnom gospodarstvu.