Šokirajući podatak, o kojem se u predeuropskoj Hrvatskoj na svim odlučujućim političkim, obrazovnim, socijalnim i sigurnosnim razinama mudro šuti, glasi: 115 dana uoči hrvatskog ulaska u EU ovdje čak polovina (što ih je trostruko više nego u 1980-ima) radno sposobnih, u dobi od 18 do 25 godina, nakon završetka školovanja, u potrazi za poslom beznadno čami na burzi rada! U tom se nalazu slažu Državni zavod za statistiku i Eurostat, smještajući Hrvatsku među – za mlađe od 25 godina – najmanje radno perspektivne zemlje u Europi. Posebno ističem taj glagol čamiti, izveden iz praslavenske čame, kojom se opisuje stanje bez akcije, nemoć da se iskoči iz čamotinje unutar četiri zida ili iz moderne verzije dužničkog ropstva, kojem je predeuropska Hrvatska danas neusporedivo bliže nego Uniji. Jer, ta najbrojnija i najvitalnija dobna podskupina radno sposobnih – na kojoj po prirodi stvari ostaju i Hrvatska, i njezini golemi dugovi, kao i neispunjene nade više starijih podskupina – iz godine u godinu je među masom stabilno nezaposlenih sve brojnija. Stoga je većini njih perspektiva sve bliža depresijskoj Španjolskoj i bankrotiranoj Grčkoj, a sve udaljenija od šansi, kakve se njihovim vršnjacima još otvaraju u nedostižnoj Njemačkoj, Austriji ili Nizozemskoj. 

  Prema najnovijim podacima Eurostata, zbog recesije u većini zemalja EU-a, broj nezaposlenih iz podskupine od 18 do 25 godina i tamo posvuda raste, a najviše u ekonomijama koje su poslije 2008. iz recesije potonule u gotovo nerješivu gospodarsku depresiju. U Uniji od 27 članica danas je blizu 27 milijuna nezaposlenih, od kojih je blizu šest milijuna mlađe od 25 godina. Samo unazad 12 mjeseci ukupan broj nezaposlenih u Uniji-27 povećao se za blizu dva milijuna, a u podskupini mlađih od 25 godina za 270.000! Ali, u sjeni tih tamnih trendova, gotovo punu zaposlenost i dalje imaju tehnološki, proizvodno i izvozno liderske ekonomije, poput Njemačke, Austrije i Nizozemske, u kojima je među mlađima od 25 manje od deset posto nezaposlenih, dok ih je u Italiji 40 posto, u Španjolskoj 56, a u Grčkoj čak 60 posto. Hrvatska će, postane li od 1. srpnja 28-a članica Unije, biti treća na toj crnoj ljestvici članica prema nezaposlenosti mlađih od 25 godina, s perspektivom da uskoro prestigne Španjolsku kao sada drugu na toj listi. 

   Priča o enormno velikom broju mladih u Hrvatskoj, koji su u startu, gotovo doživotno osuđeni na suvišnost, ima nebrojene, strukturne i tranzicijske posebnosti. Znatan ih broj ima besperspektivne struke, znatan ih broj nema znanje u skladu s diplomama, znatan i previsoku sklonost neučenju, neradu i zabavi, znatan ih broj nije spreman za prilagodbu tržištu rada, znatan je odrastao u višem standardu ili pod visokim očekivanjima, a nemali ih broj još može crpiti i neku od obiteljskih renti. No, najveća je žalost što ni za većinu onih iz najkvalitetnijeg dijela te mase suvišnih, koju čine dobro obrazovani mladi ljudi u traženim strukama, u urušenom HR-gospodarstvu na dulji rok neće biti dovoljno radnih mjesta. Da krenu prema Kanadi, Brazilu, Australiji ili na uzavrela gradilišta širom naftonosnog Srednjeg istoka, ili sve do Arktika? Mogu, ali stajat će pred sve višim konkurencijskim valovima istovrsnih, koji globaliziranim tržištem u desecima milijuna svakodnevno plutaju u svim smjerovima, rušeći globalnu cijenu rada.