Jesu li recesija i depresija normalno, uobičajeno ili bar pretežno, normalno stanje u gospodarstvima većine normalnih zemalja svijeta na početku pregrijanog 21. stoljeća? Znači li to da je abnormalno biti u gospodarskom zamahu, stabilnom poletu i u – ne daj Bože – punoj zaposlenosti ili u državi blagostanja? 

  Da su recesija i depresija – zahvaljujući vodećim političarima, multinacionalnim bankama i kompanijama, te njima podložnim vodećim, globalnim medijima (čije se informacije i dezinformacije i u većini ovdašnjih medija preuzimaju kao sveto pismo) – postali prihvatljivo i gotovo normalno stanje u tobože većem dijelu svijeta, ili točnije – u zemljama koje stvaraju većinu svjetskog proizvoda, u maloj se i depresijskoj Hrvatskoj čuje, vidi i čita na svakom koraku. 

 Za razliku od liderske Amerike ili od imperijalno raštimane stare Europe, gdje je i u vodećim njihovim medijima recesija usporavanje rasta nacionalne ekonomije, a depresija njezin značajan pad, u maloj i proeuropskoj Hrvatskoj depresije jedva da ima u medijima i u nacionalnoj statistici, dok se recesija stalno prevrednuje u rasponu od njezina uspješnog usporavanja do očekivanja da će vrlo skoro sama od sebe nestati. A kad hrvatski BDP i u prvom tromjesečju 2012. prema istom tromjesečju lani otklizi za još 1,3 posto, tada se sa svih službenih i medijskih razina to tumači obnovom blage recesije, umjesto da se kaže da je riječ o opasnom produbljivanju depresije, budući da je ukupno, od četvrtog tromjesečja 2008. do početka travnja 2012. hrvatski BDP smanjen za gotovo devet posto! 

  Tko je danas u dramatičnoj krizi, usporedivoj s onom što hara Hrvatskom? Zanemarit ćemo usporedbe s američkim agresijama razorenim ekonomijama Afganistana, Iraka, Libije i niza napola urušenih zemalja, važnih za američko-britanske interese na svjetskom tržištu nafte. Zanemarit ćemo i najzaostalije zemlje podsaharske Afrike i neke od najurušenijih ekonomija Indokine ili one, koje su poput Sjeverne Koreje i odnedavno Irana, izložene sve žešćim zapadnim ekonomskim i ratnim sankcijama. Jer, većina ostalih i u prvom polugodištu globalno turbulentne 2012. godine je u snažnom gospodarskom zamahu. 

 Prema najnovijim podacima londonskog »Economista«, u prvom kvartalu 2012. svjetski se proizvod povećao za poletnih 2,9 posto, prema istom tromjesečju lani, s tim što su dvije trećine toga rasta »proizvele« zemlje iz skupine BRIC (Brazil, Rusija, Indija i Kina). Da ne zaboravimo, svjetski je proizvod u većini razdoblja od 1989. do 2008. rastao po godišnjim stopama od visokih četiri i više posto, s tim što su novoindustrijalizirane zemlje u tom rastu stalno povećavale svoje udjele. Jer, dok je EU vegetirala pri stopama rasta od oko dva posto, a Amerika lelujala pri stopama rasta/pada od oko 1,5 posto, BRIC je bio u snažnom zamahu, a osobito Kina, čiji se BDP povećavao po godišnjim stopama od gotovo deset posto. 

  Za to vrijeme, Hrvatska je na trijumfalnom putu u Europsku uniju tonula sve dublje i dublje, da bi godinu uoči tobože sigurnog ulaska, ostvarivala BDP gotovo za devet posto manji od onog iz predkrizne 2008-e.