I dalje najutjecajnije ime u svijetu burzi i financijskih špekulacija, George Soros, najnovijom je crnom dijagnozom o financijski i fiskalno raštimanoj Europskoj uniji obnovio paniku koja bi idućih tjedana mogla dodatno zatresti i euro, i eurozonu i Uniju.

Taj 82-godišnji američki milijarder mađarskog porijekla, koji je u eri neoliberalizma stekao prvorazredan ugled, ali i kapital baš na svjetskim financijskim burzama, u najnovijem je komentaru u londonskom »Financial Timesu« objavio da se stanje u eurozoni – unatoč sve intenzivnijim intervencijama – ne poboljšava, već kriza kreće nagore.

Europska središnja banka otpustila je velike količine novca, što je samo prikrilo stvarne probleme, pa njezini pozitivni učinci neće dugo potrajati. Jer, temeljni, institucionalni i fiskalni problemi nisu riješeni, pa se rascjep između kreditora i zaduženih zemalja još povećao. Kriza je ušla u možda manje prevrtljivu, ali zato – smrtonosniju fazu.

Taj globalni investitor i špekulant, pokretač Otvorenog društva u 70-ak tranzicijskih i novoindustrijaliziranih zemalja, te medijski ishvaljivani filantrop, otvoreno podsjeća, da je na početku europske krize raspad eurozone bio nezamisliv: imovina i obveze denominirane u zajedničkoj valuti bile su tako izmiješane, da bi to izazvalo nekontrolirani raspad. Ali, kako je kriza napredovala, eurozona se preorijentirala prema nacionalnim strategijama i parcijalnim interesima.

Nastavi li se taj disharmonični zaokret još nekoliko godina, raspad eurozone će postati moguć, ali će – prognozira Soros – ostaviti središnje banke zemalja vjerovnika s velikim potraživanjima, koje će biti teško naplatiti od središnjih banaka zemalja dužnika.

Najnoviji razlog za novu paniku na burzama, prema Georgeu Sorosu, nalazi se u informacijama prema kojima Bundesbank (Njemačka središnja banka), svjesna svih opasnosti, sada lobira protiv beskonačnog širenja europskih fondova za spas članica Unije, te priprema i poduzima preventivne mjere za kontrolu štete koju bi prouzročio eventualni raspad Unije. Ali, ističe Soros, čim se Bundesbank počinje pripremati za raspad eurozone i Unije, tada je samo pitanje vremena i tehnike kad će to učiniti i drugi, ili kad će iz eurozone i Unije jednostrano izaći liderska Njemačka. Da je to očito mnogima, pokazuju i najnoviji trendovi na burzama deviza, državnih obveznica i plemenitih kovina.

Da te najnovije Soroseve crne prognoze imaju i neke povijesne paralele, kao dodatne argumente ili ilustracije dubine krize u Europskoj uniji, svjedoči većina zemalja Latinske Amerike, koje su nakon eksplozije dužničke krize izgubile cijelo jedno desetljeće razvoja, dok je zbog sličnih uzroka superindustrijalizirani Japan stagnirao govoto četvrt stoljeća. No, i Argentina, i Brazil, i Meksiko, kao i Japan su – podsjeća Soros – preživjeli, za što Europska unija, koja nije jedinstvena država i nema jedinstvenu fiskalnu politiku, ima znatno manje izgleda.

Ali, ni Soros – osim fraza o radikalno novoj politici i o snažnim reformama – i dalje ne nudi zaokružen koncept dugoročnog rješenja za opastanak Unije i eurozone, te za prevladavanje dužničke krize u nizu periferijskih članica, izbjegavajući da navede najcrnju od svih dijagnoza, prema kojoj najvjerojatnije rješenja za današnju europsku dramu – nema, osim koliko-toliko kontroliranog raspada na rastavne dijelove stare, imperijalne Europe i njezinih satelita, radi izbjegavanja nekog novog velikog rata.

Teško je izmjeriti koliko su najnoviji trendovi na financijskim tržištima potaknuti tim Sorosevim crnim slutnjama, ali je činjenica da su i španjolski i talijanski prinosi na 10-godišnje obveznice jučer premašili ključnu razinu od šest posto, budući da su ulagači zabrinuti da te zemlje neće moći držati svoje proračunske manjkove pod nadzorom, te da će poput Irske, Portugala i Grčke, uskoro zatražiti veliku međunarodnu pomoć.

Posljedično je jučer i tečaj eura pao na najnižu dvomjesečnu razinu u odnosu na dolar, ispod razine od 1,30 dolara za jedan euro. Investitore i špekulante je na povećanu prodaju eura navela vijest da su španjolske banke u ožujku kod Europske središnje banke uzele rekordan iznos kredita od 316 milijardi eura, gotovo dvostruko više nego u veljači, jer im je pristup zajmovima na međubankarskom tržištu znatno otežan.