Pozvati MMF, pa u EU, ili – obrnuto

Ekonomski brevijar Ive Jakovljevića

Ivo Jakovljević

Snimio Darko JELINEK

Snimio Darko JELINEK

Vladi je, međutim, u prioritetnom interesu zaustaviti rast nezaposlenosti i pad osobne potrošnje, o kojoj presudno ovisi punjenje državnog proračuna, te pokrenuti investicije, makar za početak novog ciklusa dolazile samo iz ionako već visoko zaduženog državnog i javnog sektora. Stoga će se i nakon najnovijeg susreta hrvatske vlasti i MMF-a ovdašnja depresija i dalje činiti – nerješivom

Nova strateška dvojba stoji nad sve dubljom gospodarskom depresijom u Hrvatskoj: pozvati upomoć Međunarodni monetarni fond još danas, dok je u Zagrebu visoko izaslanstvo te vodeće globalne financijske ustanove, da bi s osloncem na novi stand-by ili neki njemu sličan aranžman s MMF-om ojačana ušla, po planu, već 1. srpnja 2013. u Europsku uniju, ili smjelo i bez MMF-a najprije u EU, pa odmah pred MMF-ovu blagajnu i Europski fond za stabilizaciju?  

  Ta se dvojba jučer nije mogla izbjeći ni na razini zatomljene podsvijesti sudionika razgovora u Zagrebu, između delegacije MMF-a i njegovih domaćina, iako – koliko se moglo saznati – ni u jednom trenu nije izrečena.


Ali, činjenica je da se taj važan niz razgovora o hrvatskom putu iz depresije, kao i o istodobnoj završnici hrvatskog puta u Uniju, podudario s povećanjem broja nezaposlenih na dramatičnih 370.000 osoba.


No, ministar financija Slavko Linić, mudro je spomenutu dvojbu izvukao iz tog najšireg konteksta, pa sveo na tehniku: s ili bez novog sporazuma s MMF-om općenito, da bi zaključio kako Hrvatska sama dobro vlada državnim financijama, te da joj i dalje stroži aranžman s MMF-om ne treba.


Ali, nakon što je u razgovoru s predstavnicima MMF-a Linić jučer pokrenuo raspravu o modifikaciji fiskalnog pravila »koje Hrvatska zbog petogodišnje recesije vrlo teško može ispuniti«, istaknuvši da želi da »zajedno s njihovim fiskalnim uredom pokušamo unaprijediti model fiskalnog pravila u Hrvatskoj, uvažavajući petogodišnju recesiju i dosta žestoke zahvate u smanjenju rashoda u prošloj godini«, kao da je opcija nekog novog sporazuma s MMF-om sve otvorenija i poželjnija, pa i logičnija i korisnija.   

Fiskalno pravilo, o kojem je ovdje riječ, traži da se ukupni rashodi općeg proračuna (dakle, državnog proračuna proširenog i na zdravstveni i mirovinski sustav), kao udjel u BDP-u, smanje za najmanje jedan postotni bod godišnje.


Takav je zahtjev razuman i koristan u fazi gospodarskog poleta, ali je u kroničnoj depresiji koja u hrvatskom slučaju tone na svoje drugo dno, samo ključ kojim se otvara put prema trećem, još dubljem i depresivnijem gospodarskom potonuću.


Zato s razlogom Linić od MMF-ovih stručnjaka traži, ne samo razumijevanje za ovogodišnje planirano blago povećanje državne potrošnje i zaduživanja, nego i spremnost za zajedničko nalaženje boljih fiskalnih i financijskih rješenja. I sve to u širem kontekstu skorog hrvatskog ulaska u Europsku uniju, ako se ostvari na prijelomni 1. srpnja 2013., po planu. 


Ali, MMF-ovi analitičari i dalje zagovaraju paket rješenja za Hrvatsku, u kojima prednjače rezovi u državnoj potrošnji i rezovi u radnim pravima, kako bi Hrvatska postala privlačnija za strane investicije i domaće privatno poduzetništvo, te kako bi se u tim okvirima tobože brže i uspješnije restrukturirao cjelokupan javni sektor.


Vladi je, međutim, u prioritetnom interesu zaustaviti rast nezaposlenosti i pad osobne potrošnje, o kojoj presudno ovisi punjenje državnog proračuna, te pokrenuti investicije, makar za početak novog ciklusa dolazile samo iz ionako već visoko zaduženog državnog i javnog sektora. Stoga će se i nakon najnovijeg susreta hrvatske vlasti i MMF-a ovdašnja depresija i dalje činiti – nerješivom.


više vijesti