Što je Hrvatska danas, za svog prvog dana u punopravnom članstvu u Europskoj uniji? Statistički, hrvatski bruto-proizvod iznosi samo 0,34 posto godišnjeg proizvoda Europske unije od 28 članica, iz čega se u tom novom integracijskom okviru izvodi i njezino političko, a ne samo ekonomsko značenje za Uniju. 

   Ekonomski, Hrvatska je zemlja u sve dubljoj i već petogodišnjoj, gotovo nerješivoj depresiji, čiji je BDP od 2008. tonuo – ukupno 12 posto – sve dublje, što je ovdašnja vlast bolje prepisivala EU-propise i sve uspješnije ispunjavala visoke kriterije za priključivanje Uniji. Zbog toga joj je međunarodni kreditni rejting – iz optike vodećih agencija, investitora i najbližeg, europskog financijskog tržišta – na najnižoj, »otpadnoj« razini. 

  Ta činjenica utječe i na najnoviju sliku Hrvatske u zrcalima vodećih medija iz Europske unije, koji našu zemlju ovih – za Hrvatsku – povijesnih dana, opisuju kao nespremnu za konkurenciju, ne samo na europskom, nego i na široko liberaliziranom domaćem tržištu. 

   No, diplomatski i propagandno – sudeći prema riječima koje su se u svim povijesnim i slavljeničkim trenucima i prigodama sa 30. lipnja na 1. srpnja mogle čuti od najviših dužnosnika Republike Hrvatske i Europske unije – Hrvatska je presretna zemlja. Jer, ispunio joj se politički san više generacija, da ponovno bude dio velike Europe, »kojoj je oduvijek pripadala«, i jer će samo u okviru velike europske obitelji moći iskoristiti sve svoje prirodne, prostorne, komunikacijske, kulturne, ekonomske i financijske potencijale. 

  Dok je bila na putu u EU, domaća se javnost dijelila u tri maglovite skupine: pobornike što bržeg ulaska u EU, protivnike ulaska u EU i na euroskeptike, koji su beznadno dvojili o tome hoće li i gdje sve Hrvatska od ulaska u Uniju imati više koristi nego štete, a gdje sve i koliko više štete nego koristi. Od jučer i ta maglovita podjela ovdašnje javnosti i njezinih sklonosti ili očekivanja, odlazi u povijest, da bi je na živoj, otvorenoj sceni naslijedilo svakidašnje vaganje istog, i na osobnoj, i na poslovnoj, i na lokalnoj i na nacionalnoj, pa i na sveukupnoj identifikacijskoj razini. 

   Da bi Hrvatska od svog članstva u Uniji i njezina tržišta od 508 milijuna stanovnika ubirala više koristi nego štete, bit će joj potrebna sretna mješavina japanske radišnosti, njemačke poduzetnosti i inventivnosti, američke maštovitosti i vlastite snalažljivosti, uz ljekovitu dozu ležernosti. No, to su samo zgodne prigodničarske fraze, koje će već u drugom polugodištu ove povijesne godine potvrditi, odbaciti ili samo djelomice učiniti stvarnima vrlo mjerljive promjene u ovdašnjem BDP-u, u BDP-u po stanovniku, u povećanju ili u smanjenju broja stalno zaposlenih, u povećanju ili smanjenju vanjskog duga, javnog duga, fiskalnih prihoda i manjka u državnom proračunu. Ne dođe li do vidljivog zaokreta i u pokretanju većih državnih investicija, i u privlačenju ulagača iz EU-a, te postupnog smanjivanja vanjske zaduženosti i iz toga izvedenog poboljšanja kreditnog rejtinga, Hrvatska bi se već 2014. mogla naći u zadnjem krugu EU-članica, izloženih kroničnoj depresiji i iseljavanju najkvalitetnijih stručnjaka, te rasprodaji ostatka »obiteljskog srebra« i prirodnih potencijala.