Koja od članica mora što prije izaći iz eurozone, da bi opstao projekt Europske unije? Na početku grčkog bankrota, potkraj 2010., ali i u dramatičnim raspravama što su pratile velike Unijine i MMF-ove financijske pakete za spašavanje Grčke i potraživanja njezinih glavnih vjerovnika sve do lanjskog proljeća, u najcrnjim varijantama spominjalo se nužnost izlaska prezadužene i depresijske Grčke iz eurozone. No, ovog proljeća sve više utjecajnih imena zagovara radikalno suprotnu opciju: izlazak Njemačke, kao najsnažnije, najstabilnije i konkurencijski najjače članice iz eurozone, uz njemački kolut natrag, s eura na marku. Jučer su europski mediji prenijeli s interneta dodatno zagovaranje tog rješenja, i to od Oskara Lafontainea, bivšeg njemačkog ministra financija, kojeg nazivaju utemeljiteljem eura, koji je pozvao na razdvajanje eura kako bi se dopustio oporavak ekonomijama južne Europe, budući da će trenutni smjer »dovesti do katastrofe«. Na internetskoj adresi njemačke Stranke ljevice, Lafontaine je napisao da će se kancelarka Angela Merkel probuditi iz sna kad se države u nevolji ujedine, kako bi tražile promjene u politici, ali – na »njemački račun«. Ponovio je da je podupirao euro, ali da više ne vjeruje da je održiv. Jer, »nade da će stvaranje eura prisiliti na racionalno ekonomsko ponašanje na svim stranama su nestale«! 

 Nije za zanemarivanje ni Alternativa za Njemačku, nova stranka koja se zauzima za izlazak Njemačke iz eurozone, a sastavljena je uglavnom od utjecajnih ekonomista i novinara. No, dok se Alternativa još krzma između tehničkih podopcija, koje se svode na to da samo Njemačka napustiti euro, ili da skupa sa Belgijom, Nizozemskom i Luxemburgom, te skandinavskim zemljama stvori zonu jakog sjevernog eura, ili da se izbori za izbacivanje perifernih, prezaduženih članica (od Irske, Portugala i Španjolske, do Grčke, Cipra, a možda i Italije) južnih članica iz eurozone, ili za kontrolirani povratak svih članica na svoje nacionalne valute, financijski meštar, George Soros je jasan: Njemačka mora napustiti euro. »Puno je razloga za Njemačku da se definitivno odluči između prihvaćanja euroobveznica ili napuštanja eura. No, problem je u tome što nitko do sada nije stavio Njemačku pred taj izbor«, napisao je početkom proljeća Soros u londonskom Guardianu, u članku u kojem je naglasio da današnja kriza eura prijeti urušavanjem cjelokupne Unije, što bi bila »tragedija povijesnih razmjera«. 

 I tako, mjesec i po uoči sastanka Europske unije na vrhu, na kojem bi se trebalo razmatrati rješenje za uspostavu fiskalne unije, čime bi se cjelokupan projekt EU-a, od jedinstvenog tržišta i parcijalne monetarne unije, pa preko bankovne unije, primaknuo do praga prave, potpune Unije, koja će biti sličnija SAD-u, nego posvađanoj staroj imperijalnoj Europi, drama traje. Ali, sudeći prema recesiji koja se na prezaduženoj periferiji EU-a produbljuje, kočeći i Njemačku u svojem središtu, kao i prema sve zlokobnijoj sjeni rastućih socijalnih, regionalnih i političkih razlika i u eurozoni-17 i u Uniji-27, Njemačka više nema mnogo vremena za akademske analize. Ode li prva ili jedina iz EMU-a, marka će postati valuta br. jedan, a euro najvjerojatnije otklizati prema toj novoj marki za najmanje 20 posto, potičući uspon nove proizvodnje i izvoza u bankrotiranim članicama.