U nedjeljnom broju Novog lista od 17. svibnja 2026. godine objavljene su dvije priče. Najprije na naslovnici, a onda na drugoj i trećoj stranici. Prva priča počela je katastrofalno, ali njezin epilog vraća nadu u čovjeka. Nakon horora koji se dogodio u obiteljskoj kući na Učki koji je zgrozio ne samo riječku i primorsko-goransku javnost, već i cijelu Hrvatsku, ljudskost se još jednom probudila, a riječki azil za pse dobio je svu potrebnu pomoć bez koje bi se tragedija nastavila. Ljudskost se morala probuditi zbog toga što su zakazale institucije. Budući da je jedna starija osoba, koja je živjela u toj kući iz horora sa svojim partnerom koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći, privedena, bit će zanimljivo vidjeti hoće li istraga pokazati kako je uopće moguće da se takav horor dogodi. Kako je bilo moguće da se desetke pasa drži u potpuno neprihvatljivim uvjetima, a da nitko tko je za to nadležan ne reagira. Užas je otkriven nakon apela Društva za zaštitu životinja koje je tražilo pomoć nakon što su psi u katastrofalnom stanju dovedeni u riječki azil koji je smješten na privatnom zemljištu u Viškovu.

Dobro se u ljudima odmah probudilo, krenule su individualne akcije za pomoć, a onda su se uključili i brojni riječki mjesni odbori, ali i lokalne vlasti.

Rezultat je bio iznad svih očekivanja, a donacije su bile tolike da je Grad Rijeka morao staviti u funkciju još jedno skladište. Valja se nadati da će se riješiti još jedna zagonetka o kojoj nismo previše razmišljali do ove tragedije. Kako je moguće da se riječki azil za pse nalazi na privatnom zemljištu na području Općine Viškovo, a ne u Rijeci. Kako je moguće da se tijekom desetljeća nije pronašlo adekvatno rješenje za gradnju azila za napuštene životinje koji bi imao svu potrebnu infrastrukturu koja bi omogućila volonterima da na adekvatan način skrbe o životinjama. Valja se nadati da će i istraga razotkriti kako je moguće da se takve stvari događaju, iako su počinitelji već bili prijavljivani nadležnim institucijama još dok su živjeli u Kostreni.

Druga priča koja je objavljena jednako je tako šokantna. Događaj o kojemu se piše zbio se prije nekoliko mjeseci na riječkoj Rivi, a danima se nakon toga u obliku videouratka vrtio po mračnim internetskim zakutcima. Mjeseci su prolazili, a samo je mračna zajednica znala za ono što se dogodilo. Bez da je ikome proradila savjest. Nakon što čovjek pogleda videouradak koji svjedoči o brutalnom premlaćivanju pomorca iz Sirije, nemoguće je ne zapitati se kako je netko mogao to gledati, a da nije obavijestio policiju. Svakome je jasno da je riječ o kaznenom djelu i da bi za to što je učinjeno netko i te kako trebao odgovarati.

Nakon što je videouradak izašao u javnost, policija je najavila da će detaljno pregledati snimku kako bi identificirala počinitelje i nakon toga nastavila s postupanjem u skladu sa zakonom. Na videozapisu koji je bestijalna ekipa snimala, nekoliko mladića iživljava se nad muškarcem koji nepomično leži na riječkoj rivi. Gadljivo je gledati cipelarenje, a šokantan je trenutak kada jedan od mladića s obje noge skače bespomoćnom čovjeku na prsa. I te kako su znali što rade jer nakon iživljavanja okreću sirijskog pomorca na bok jer su svjesni da bi mogao umrijeti.

Da, to se odgodilo u Rijeci. Kao što se u Rijeci dogodilo i premlaćivanje mladića na Školjiću prije nekoliko mjeseci. Kao što se u Rijeci dogodila i zabava na Kozali na kojoj gomila mladih ljudi pjeva »Jasenovac i Gradišku Staru«, a koja je prikazana u riječkoj Gradskoj vijećnici kao argument da se nešto treba napraviti kako bi se upozorilo na fašizaciju grada. Na društvenim mrežama može se naći puno primjera napada na strane dostavljače koje love po riječkim ulicama. Možemo mi pričati o Rijeci kao o multikulturalnom i otvorenom gradu, ali činjenica je da je sjeme zla posijano i na našim ulicama. A zlo je kada se fizički napada ljude druge boje kože, to se zlo zove ksenofobija. Ili ćemo kao grad i društvo inzistirati na nultoj stopi tolerancije prema nasilju nad drugima i drukčijima, ili će to zlo uzeti maha i, kako nas povijest uči, doći i po nas. Nažalost, nemoguće je zaštititi društvo od takvih oblika zla, ali društvo i sve institucije moraju stati u obranu ustavnih vrijednosti.

Na dvije stranice nedjeljnog broja Novog lista objavljene su dvije priče, jedna je o Rijeci u kojoj želimo živjeti, a druga je o onome od čega Rijeku moramo zaštititi.