Onog trenutka kad je objavljeno da na put u SAD na Opću skupštinu UN-a i sve popratne događaje putuju predsjednik Zoran Milanović, ali i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, nastupio je šok i nevjerica. Njih dvoje zajedno promoviraju Hrvatsku, je li to moguće?

No, čini se da je s otvaranjem inozemnih putovanja na Pantovčaku zavladalo državničko raspoloženje. Predsjednik Milanović kao da je probuđen iz zimskog sna, koji je za njega bio svojevrsna noćna mora, jer je mandat morao koristiti isključivo na unutarnjem planu. Korona je spriječila sve njegove međunarodne aktivnosti, i on je bio koncentriran na unutarnje teme i dileme. I sukobe. Kojih možda ne bi ni bilo da je bilo prilike za normalno vođenje vanjske politike, što je jedna od ključnih ovlasti šefa države.

Čim su se stvorile prilike za normalno komuniciranje na međunarodnoj sceni, Milanović se trgnuo i počeo voditi istinsku državničku politiku, a činjenica da zajedno s njim Hrvatsku neformalno zastupa i bivša predsjednica, sigurno je dobar korak u tom smjeru. Prije svega, bivša predsjednica ima veliku vidljivost, ne samo zato jer je i svjetskoj javnosti poznata iz svog mandata, nego i zato jer ima odlične kanale komunikacija prema hrvatskoj zajednici u SAD-u, gdje će predsjedniku Milanoviću vjerojatno olakšati pristup i prijemčivost za njega u toj strukturi. Možda postoji još jedan dobar razlog što su istovremeno u New Yorku – Kolinda Grabar-Kitarović i dalje neformalno figurira kao kandidatkinja za glavnu tajnicu NATO-a, pa i njoj treba »pozornica« za lobiranje za tu ulogu, kao i obrnuto, Milanoviću da zajedno s njom govori o hrvatskoj politici na mjestima gdje se razmatra ta opcija.

Nova Milanovićeva retorika, uz to, vrlo je benevolentna i prema Plenkovićevoj Vladi. Jasna stvar da se »oporbena situacija« s Pantovčaka neće i ne treba osjetiti kad je u pitanju međunarodno zastupanje Hrvatske, da je to naša interna stvar koju sigurno nitko ozbiljan neće zloupotrebljavati kad je vanjska politika u pitanju, no činjenica je da je predsjednik Milanović čim je sletio na američko tlo, o hrvatskoj politici i Vladi govorio biranim riječima. »U svemu tome najmirniji, najpomirljiviji, najracionalniji smo mi, Hrvatska i ova vlada, i ja kao predsjednik, moja prethodnica. Na nama je odgovornost da taj prostor ostaje miran, siguran, da se u Hrvatskoj uredno i sigurno živi. Hrvatska je jako sigurna zemlja, koja nikada nije bila stabilnija«, ocijenio je Milanović. Kad te riječi izlaze iz njegovih usta, onda vrijede još i malo više.

I treća bitna stvar koju treba spomenuti jest činjenica da će Milanovićev boravak u SAD-u, upravo na Općoj skupštini UN-a, na kojoj će se okupiti doista vrh svjetske politike, biti iskorištena i za to da hrvatski predsjednik svima relevantnima objasni okolnosti koje trenutno vladaju u široj regiji. Nužno je da se upozori na poziciju Srbije u odnosu na Crnu Goru u ovom trenutku, gdje je nemoguće ne primijetiti nove aspiracije i staru, dobro poznatu hegemonističku retoriku kakve smo se naslušali 90-ih godina. Način na koji je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić upravo ovih dana govorio o Hrvatskoj, iziritiran činjenicom da su prepoznati njegovi neiskreni pokušaji prema Podgorici, najbolje govori da su ocjene hrvatskih vlasti, a time i hrvatskih medija zadnjih dana itekako točno uočile bit njegove politike »srpskog sveta«. Te činjenice nazvao je »hajkom«, a onda još dodatno zaoštrio retoriku: »Radujem se hrvatskoj turističkoj sezoni, ali i srpskim tvornicama i srpskom oružju i vojsci«, glasi jedna od tih »pomirljivih« izjava.

Stoga Milanovićeva ocjena da je dvojio o putovanju u SAD s obzirom na to koliko važnih tema ima u okruženju Hrvatske, uopće nije fraza. Paralelno se odvijaju vrlo važni procesi i u BiH, čijeg novog visokog predstavnika Christiana Schmidta danas prima i hrvatski premijer Andrej Plenković, i u tom novom balkanskom vrenju Hrvatska doista jest najracionalnija u cijelom tom okruženju, kako je primijetio predsjednik Milanović. Važno je da tu ulogu Hrvatske kao faktora stabilnosti u regiji dobro osvijetle svi koji na globalnoj razini upravljaju procesima, i upravo zato zajednička aktivnost Milanovića i Grabar-Kitarović, kao osobe s velikim iskustvom u vanjskoj politici i NATO-u, ima i smisla i potrebe.