Glavna bitka u 21. stoljeću svodit će se na čistu energiju i čistu vodu. Ne treba nam Greta Thunberg da nam to kaže. No, dok se to ne dogodi, i tema drugih, starih energenata itekako ostaje tema.

Ne samo za kućanstva, nego i za javne ustanove ili privatne tvrtke, koje će također u idućim mjesecima trpjeti velik »toplinski udar« povećanja cijena. Ono će se izravno odraziti na poslovanje poduzeća, a zna se što poslodavci prvo čine kad treba srezati troškove. Vidjeli smo ovih dana da su čak i javne ustanove već pod udarom poskupljenja, odnosno povećanih računa, pa je tako KB Dubrava u Zagrebu dobila peterostruko veće račune za plin. Račun za plin za ova dva zimska mjeseca veći je nego račun za cijelu 2020. godinu za tu bolnicu. Isto je i s drugim zagrebačkim bolnicama koje su državne – one gradske zaštićene su posebnim ugovorima, kojima im se jamči fiksna cijena plina. Prije nekoliko dana objavljena je vijest da je i Caritas dobio povećane račune, i to toliko da je u pitanje došao rad njihove pučke kuhinje. Posljedica je to činjenice da je zagrebačka Gradska plinara u gubitku, i najavila je i dodatna poskupljenja – za kućanstva čak do 70 posto. Doduše, plin je dosad u glavnom gradu bio veoma jeftin i moguće je bilo manji stan grijati i sa svega dvjestotinjak kuna mjesečno. A sada će skok cijena biti drastičan. U svakom slučaju, zagrebačka gradska vlast, suočena s problemima enormnih gubitaka svojih gradskih poduzeća, odnosno Holdinga, naslijeđenih iz Bandićeve ere, danas održava briefing s novinarima upravo o stanju u Holdingu i poslovanju te megatvrtke. Očekuje se da će danas objaviti nove cijene.

Ono što je u utorak, međutim, zazvonilo kao vijest dana, svakako su bile riječi ministra gospodarstva Tomislava Ćorića koji u ime Vlade poručuje da neće biti milosti za komunalce gubitaše. »Nije nam namjera pokrivati gubitke plinara diljem Hrvatske«, poručio je Ćorić, koji kao uzrok problema detektira činjenicu da oni koji su sada u problemu, nisu na vrijeme kupili dovoljne količine plina. On obećava da bolnice i druge strateške ustanove, jednako kao ni kućanstva, nikad neće ostati bez energenata i grijanja zbog ove krize, ali definitivno država ne planira novce davati onima koji su jednostavno – gubitaši, i pokazali su da ne znaju upravljati. »Ako me pitate da li RH treba namiriti milijardu, milijardu i pol ili koliko god kuna gubitaka koja su stvorila poduzeća u vlasništvu lokalnih samouprava jer menadžeri nisu napravili posao, a vlasnici nisu pazili rade li ovaj svoj posao, moj odgovor je – ne. Nećemo to raditi«, rezolutan je ministar, uz obećanje da za građane skok cijena nakon 1. travnja neće biti drastično veći. Ali on će se svakako dogoditi, i to na svim razinama. Pri čemu je ovo i politička poruka HDZ-a vladajućoj platformi Možemo! u glavnom gradu.

Ono što je specifičnost Hrvatske, barem dosad, jest činjenica da su pojedini veliki gradovi, ili županije, imali potpuno različito reguliranu cijenu plina, ovisno o politici svojih lokalnih vlasti, odnosno komunalnih društava i opskrbljivača plinom. Upravo zato može se pretpostaviti da će Riječani bitno manje osjetiti sadašnje najavljeno povećanje cijena, jer ne samo da su na vrijeme kupljene veće količine plina nego u nekih drugim gradovima, pa tako i u Zagrebu (koji je naravno mnogostruko veći), nego se tajna krije u još jednom detalju. A to je općepoznata činjenica da je Rijeka, uz Vukovar, Veliku Goricu ili Karlovac, među onim gradovima koji su oduvijek imali problema s cijenama grijanja za kućanstva, i te su cijene bile među najvišima u Hrvatskoj. Sada, kad se država odlučila svojim intervencijama kontrolirati situaciju, i najavljuje smanjivanje PDV-a, taj će cjenovni udar u Rijeci sigurno biti manji nego u Zagrebu. Odnosno, neće ga uopće biti, nego će cijene za razliku u PDV-u toliko biti i umanjene. I barem do 30. rujna, a kasnije tko živ, tko mrtav. No, lokalne razine dovijaju se kako znaju da ovome doskoče, pa se u Zagrebu razmišlja i o tome da HEP preuzme gradsku plinaru, što potvrđuju i ministar Ćorić i gradonačelnik Tomislav Tomašević. U prijevodu, plinara bi mogla završiti u stečaju, a preuzet će je onaj tko zna bolje upravljati. Apsurdno je da na kraju država spašava i Riječane, ali i Zagrepčane, od njihovih lokalnih vlasti i šefova gradskih poduzeća.