Domaće tržište kapitala raste, sve više građana ulaže, a za to su zaslužna i brojna izdanja narodnih obveznica i trezorskih zapisa, kojima Ministarstvo financija dijelom financira fiskalne potrebe, ali i omogućava građanima da barem ublaže utjecaj inflacije na svoju imovinu, istovremeno ih i financijski opismenjujući. S konferencije Izazov promjene, koja je okupila bitne aktere domaćeg financijskog tržišta, poslane su poruke – za ulagače, među kojima je sve više malih, potom izdavatelje, odnosno korporativni sektor, ali i za državu i same regulatore. Što se tiče ulagača, vidjeli smo da se financijska pismenost popravlja i širi. Bankarska štednja još uvijek dominira, no građani, oni koji imaju viška imovine, polako uviđaju da postoje i neke alternative, kako štednji, tako i ulaganju u nekretnine. Uz obveznice i trezorce, tu su i dionice, postojećih, ali i novih izdavatelja, kojih je također sve više. Mnoge se naime domaće kompanije odlučuju prikupiti kapital na burzi umjesto da se zadužuju u bankama jer su i njima kamatne stope sve veće. One rastu, s obzirom da Europska središnja banka diže ključne stope u borbi s inflacijom. Posredno to onda svi osjećamo, ili kao korisnici kredita ili kao štediše, a najviše kao potrošači. Tvrtke pak na burzi mogu lakše do kapitala, a k tome im to nosi i određene reputacijske benefite.

Nakon obveznica i trezoraca, Ministarstvo financija i Hanfa kreću u idući korak otvaranja burze prema građanima, a to je skoro pokretanje hrvatskog investicijskog računa (HIR), gdje će ulaganje do 200 tisuća eura biti porezno oslobođeno, što je porezni tretman, moglo se čuti, kakvog nema nigdje u Europi. No, nismo otok, niti smo imuni na probleme, vlastite ili one koje uvozimo. Gospodarstvo usporava, proračunske su mogućnosti sve tanje. Geopolitički rizici, rast cijene energenata, rast kamata, sve to navlači i određene rizike ili, kako su se mnogi slikovito izražavali, tmurne oblake, situaciju koja je »sve samo ne ružičasta« i slično. Iako je dakle poželjno i pozitivno da Vlada i regulatori razvijaju tržišnu inkluziju, s druge strane iznimno je bitna poruka koju je u svom izvrsnom izlaganju poslala Anamarija Staničić iz Hanfe, da ulaganje treba poticati, ali i ukazivati na rizike. Poručila je da se povjerenje dugo gradi, a brzo izgubi. Podsjetila je da su se na tržištu kapitala u zadnjoj krizi mnogi i opekli. Naše tržište kapitala danas, kaže, puno bolje izgleda, a k tome, procijenila je, ta se slika temelji i na stabilnosti ekonomije. Država i regulatori trebaju dakle stvarati povoljnu investicijsku klimu, te razvijati investicijsku kulturu, no ona se ne sastoji u tome da se nekoga pretjerano potiče, da ne kažemo nagovara, nego da se razvija svijest da burza nije uvijek samo u uzletu – ona neminovno ima i svoje uzlete i svoje padove, a osviješteni ulagači to znaju. Bitno je dakle upozoravati na rizike i ukazivati na njih, kao i razvijati svijest građana o tome da su, bez obzira koliko država stvorila povoljni okvir, ipak oni ti koji na koncu preuzimaju rizik i odgovornost.

Treba dakle educirati, poticati, ali bez uljepšavanja. Ne treba naravno nikoga ni odgovarati od ulaganja, štoviše, cijela ova reforma i jest pokrenuta da se poveća tržišna inkluzija, s obzirom da postoje brojni benefiti snažnijeg susreta domaće ponude i potražnje. Međutim, potrebno je informirati da se na burzi može dobiti, ali i izgubiti. To je zadaća regulatora, da potiče kod investitora i odgovornost, a ne da se stvara iluzija da će država nekoga trajno »dadiljati«. Tržište kapitala je sve samo ne to – ono nosi rizike, ali bez rizika nema prinosa. K tome, dionice, u kontektu HIR-a, su i rizičniji tržišni proizvod od primjerice državnih obveznica ili trezoraca, kod kojih rizika praktički ni nema. Bolje je dakle ići polako, održivo, nego gurati u rizik ljude koji na to neće biti spremni te će na najmanji »šušanj« reagirati stampedom. Utoliko je stav regulatora o optimizmu, ali umjerenom, zdrav i realan. Hrvatska financijska industrija još je uvijek izrazito bankocentrična, no sada se počelo gledati i izvan okvira štednog računa. Banke igraju određenu ulogu u ekonomskom razvoju, no nedovoljnu, s obzirom kolikim novcem raspolažu. No, treba jasno reći da je štednja u bankama uvelike ipak osigurana. Ulaganje na tržištu – nije. Dakle, svatko treba procijeniti, sukladno vlastitim mogućnostima i preferencijama. Nažalost, brojne građane ove »brige« niti ne more. Petina naših ljudi je u riziku od siromaštva, prije svega umirovljenici. Mirovinci ostvaruju neke prinose, no nisu čarobnjaci. Društvo obiluje nejednakostima i asimetrijama, gdje se upravo financijski sektor kupa u velikim profitima, no to je puno šira tema od jednog HIR-a.