Na pitanje u posljednjem novinskom intervjuu o tome hoćemo li sada imati dvije suprotstavljene stranke (HDZ i SDP, op.a.) koje će se boriti na temelju programa i čiji će se čelnici javno sučeljavati, Zoran Milanović kaže: »Rekao bih da ćemo debatirati, a ne sučeljavati se. Napokon se netko odazvao na moj milenijski poziv za debatom pred građanima. Ako dođe do debate, a po meni bi trebalo, onda bi to trebala biti rasprava o suštinskim pitanjima u politici«.

Posljednje sučeljavanje kandidata za premijera bilo je jako daleke 2003. kada su se pred medijima sučelili Ivica Račan te Ivo Sanader. Zašto toga poslije nije bilo? To nisu željeli kao premijeri Ivo Sanader i Jadranka Kosor, a 2015., kao izazivač premijera Tomislav Karamarko. Pustimo sada po strani jesu li se bojali da bi ih Milanović mogao nadmašiti, ali ćemo ovog puta moći gledati i slušati ukrštavanje argumentima Milanovića i Andreja Plenkovića. Ako ne povuku to što su rekli.

To je novost koja je važna i govori o tome da se politička situacija ipak mijenja nabolje. Plenković je preksinoć, nakon što je i formalno postao predsjednik HDZ-a istaknuo da »rješenje ne može biti politika koja razdvaja, koja se temelji na ideološkim razlikama i stalno otvara povijesna pitanja« te da se na tome ne mogu temeljiti nacionalni interesi.

Istina je, otkako se Plenković kandidirao za šefa HDZ-a nije rekao ništa bitno novo i originalno, nešto što će zazvučati i povesti tobože neki novi HDZ ali je relaksirajuća promjena u odnosu na društvene podjele koje je radikalizirani HDZ poticao i proizvodio barem dvije posljednje godine.

Poslije HDZ-a Tomislava Karamarka koji je najavljivao zabranu javne slobode govora, prijetio nekakvim antikomunističkim manifestom, lustracijom, revizijom moderne hrvatske povijesti i, praktički, razlikama u tretmanu ljudskih prava i sloboda hrvatskih branitelja-veterana i onih koji to nisu, i usto je bio upleten u korupcijske afere – pojava, makar i na riječima, drukčijeg Plenkovića već je puno.

Stavovi i ponašanja oko 200.000 članova HDZ-a neće se mijenjati možda uopće, a kamoli brzo i lako. Ali, niti je ono ranije bio Karamarkov HDZ, a niti je ovo Plenkovićev, nego je čelnik jedne tako brojne stranke onaj koji i te kako formira njihovo mnijenje. On oblikuje, usmjerava i nameće političke i društvene standarde i odgovornost je zbog toga velika.

Nakon što je potpisana tzv. Narodna koalicija SDP-a, HNS-a, HSS-a i HSU-a, i tu je vijest SDP objavio na Twitteru, HDZ je odgovorio: »Sretno, neka pobijedi bolji.«

Za situacije kojih smo se nagledali, to je vrlo neobična poruka. Trebala bi biti uobičajena, ali je pravo čudo.

Nitko iz suprotnog tabora nije još izrekao nešto loše za novog šefa HDZ-a i to također ohrabruje. Iako, prokazuju sve brojne, zloćudne pojave koje je generirala najveća stranka.

Nećemo u kampanji umirati od dosade, ali će je i HDZ i SDP-ova koalicija voditi drukčije nego onu u studenom. I vjerojatno će ekonomska situacija tražiti međusobne dogovore oko najvažnijih poteza.