Plenkovićeva vlada nije lako krenula. U ovoj je zemlji sve kompliciranije vladati. Lakše je pokušati proizvesti neko lažno predratno stanje nego se oko važnih projekata za budućnost, a ne za prošlost zemlje – politički dogovoriti i raditi.

Ali, 25 i 21 godina su iza nas, nismo više ni u 1991. ni u 1995., narod više ne vjeruje prozirnim lažima, ne vjeruje spinu kolektivne hrvatske manije proganjanja i priglupim, neprincipijelnim verbalnim eskapadama. Ne da se više slušati – svi su protiv Hrvatske i Hrvata, jedino su Hrvati i Hrvatska nevini a naši susjedi zli. Ako je stvarno tako da nam svi rade o glavi, nije li vrijeme da se zapitamo – pa kakvi smo mi to onda, zaboga? Da se preispitamo zašto nas ne vole, da stvarno mi Hrvati i ti naši heroji nismo možda nekom zlo učinili? Da nije problem u nama?

U BiH su istrage, uhićenja i procesi zbog ratnih zločina gotovo svakodnevna stvar. Tamo su preuzeli brojne haaške istrage koje Haag neće naravno stići procesuirati i državna tužiteljica diže optužnice. Ni Srbija a pogotovo ne Hrvatska to (više) ne čine i sad to, jasno, izaziva izvjesno čuđenje, pa i zgražanje. Rekli bismo onu poslovičnu – neka institucije rade svoj posao.

Andreju Plenkoviću to jest teško palo jer se s istragama i optužnicama treba nositi u Hrvatskoj, ali i osmisliti vjerodostojnu politiku prema BiH koja bi, i zbog Hrvata koji tamo žive, trebala biti najbliži hrvatski politički partner i prijatelj.

Ali, osim toga ta uhićenja prokazala su slabu kadrovsku kariku u Vladi, njezinog potpredsjednika i ministra obrane generala Damira Krstičevića. I Krstičevićevo ime spominje se u predmetu Tužilaštva BiH u predmetu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva 1995. godine, na području Jajca i Donjeg Vakufa. Krstičević je otkazao put u Sarajevo a navodno čak i u Austriju i bit će veliki problem ako ne bude mogao normalno funkcionirati u Vladi.

No, nije to jedino slabo mjesto u Banskim dvorima. Još sastav Vlade nije bio službeno niti objavljen a mediji su počeli objavljivati da ministar obrazovanja i znanosti Pavo Barišić za sobom vuče afere zloupotrebe položaja, navodne naplate dvostrukih dnevnica i plagiranje znanstvenih radova. Sve je to Barišić lakonski demantirao, ali se ipak prije nekoliko dana, osam godina poslije objave jednog teksta u znanstvenom časopisu, pismom ispričao Stephenu Schlesingeru, američkom diplomatu i stručnjaku za međunarodne odnose, zbog toga što nije stavio pod znak citata jedan dio njegovog teksta kojeg je Barišić preuzeo u svom članku. Schlesinger je u odgovoru Barišiću samo zažalio što mu se nije ispričao još prije osam godina kada je to učinio, a ne sada kad je krenula afera.

Zatim, prve izjave ministrice Nade Murganić o tome kako Vlada namjerava rješavati teški demografski problem Hrvatske, koja je 15. država u svijetu po starosti svog stanovništva, zaista ni najmanje ne obećavaju. Vjerojatno nije dovoljno kompetentna da bude uspješna u još dodatno proširenom ministarstvu.

Zatim, bivšem šefu HDZ-a Tomislavu Karamarku treba priznati ‘zasluge’ da je on praktički uveo skoro kao neki standard da barem tri ministra u Vladi žale što je NDH poražena u Drugom svjetskom ratu i javno ističu da su se ustaše borile za hrvatski narod. Kažem ‘standard’ jer takvu je politiku htio-ne htio (a više htio) ipak nastavio i Plenković u ovoj svojoj vladi. Eto, postaje to s vremenom toliko uobičajeno za Hrvatsku da izgleda deplasirano o tome i pisati i govoriti.

Onda, Mostov ministar Slaven Dobrović izblamirao se s dvije potpuno proturječne izjave u, po prilici, sat i pol o (ne)opstanku Inine Rafinerije Sisak. Mostovi ministri koje nije sam birao, Plenkoviću bi se mogli pokazati kao priličan problem. A možda čak i ne toliko, koliko cjelokupna Mostova politika odugovlačenja i opstrukcije i želje da se istodobno bude i HDZ-ov koalicijski partner u vlasti i HDZ-ova ljuta oporba.

Jer, Most može ugroziti i start Plenkovićeve i Marićeve porezne reforme, iako uopće nije jasno što bi Most zapravo s tim htio i bi li uopće nešto s tim htio. Samo im je važno da to ne krene.

Ta je reforma desne provenijencije, ali ne smeta to Mostu. I iako jest ‘desna’ a što bi drugo trebalo očekivati od desnoliberalne vlade nego da rastereti davanja za zapošljavanje i za poslovanje? Ako se izgubi još jedna godina dana za ‘reforme’ o kojima je ono Most ranije toliko trubio – eto novog dokaza da je u Hrvatskoj postalo nemoguće vladati.

A bilo bi dobro da Plenković i njegova vlada uspiju neke stvari pokrenuti.

Glavna oporbena stranka se ionako još jednom u vrlo kratkom vremenu bavi kopanjem po vlastitim crijevima. Do te mjere da je v.d. šefice stranke izjavila da za predsjednika stranke podržava kandidata koji je tek ušao u SDP, pa nije sudjelovao u podjelama. Stvarno lijepa reklama za stranku i njezine članove. Slijedom te izjave, najgori su valjda oni koji su najdulje u stranci, kao što je to i ona.