Foto D. Kovačević
Čini se da se o kompetenciji ministara u novoj Vladi neće puno zajednički raspravljati a to nije jamstvo za dobar početak
Ne zna se mnogo toga u pregovorima koje HDZ i Most vode o novoj Vladi i Saboru, ali se mogu primijetiti razlike Mostovog pristupa pregovorima u odnosu na pregovore koje su prošle godine vodili s Karamarkom i njegovom ekipom.
I htjeli su miješana ministarstva, tako da njihovi zamjenici ili pomoćnici ministra mogu nadzirati što radi ministar i što se radi u ministarstvu.
Sada je Most malo olabavio, promijenio je taktiku pa mostovci žele sustav ‘vertikalne’ odgovornosti, odnosno cjelokupno ‘osvajanje’ pojedinih ministarstava koja im pripadnu i isto takvo ‘osvajanje’ javnih poduzeća.
Malo pojednostavljeno to bi značilo da se HDZ i Most ne bi jedni drugima miješali u posao, odnosno svatko bi bio zadužen za svoje ministarstvo ili javno poduzeće i praktički bi za taj posao odgovarali samo svom šefu stranke ili vodstvu stranke koje ih je postavilo, a ne premijeru, javnosti pogotovo ne.
To ne bi bilo dobro, ali vrlo slično ustrojstvo imamo u Hrvatskoj stalno, još otkad su se počele osnivati koalicijske vlade, od 2000. godine. To znači da niti premijer nema bitnog ni presudnog utjecaja niti na izbor ministra, na rad tog ministra i na stanje u ministarstvima ako je ministar iz partnerske stranke, a ne one iz koje je sam premijer.
Istina je da Ivica Račan nije birao HSLS-ove ministre 2000. godine, niti je Zoran Milanović 2011. birao ministre ministarstva iz HNS-ove kvote. Oreškovićeva vlada nije niti za usporediti s bilo kojom drugom, no osobito baš Orešković nije imao velikog utjecaja niti na izbor HDZ-ovih niti Mostovih ministara. Uglavnom se složio s ponuđenim.
Kad su Plenkovića novinari jučer pitali zagovarali li Most ‘vertikalno’ kadroviranje, Plenković je odgovorio da Vlada mora biti zajednička, jedinstvena, da ministri ne postoje u izoliranim modulima nego djeluju kroz kolegije na Vladi, a to može biti i na razini ministarstava.
On bi želio efikasnu Vladu za koju će moći odgovarati u cijelosti, umjesto da svaki od partnera ima svoja ‘ministarstva’ ili javna poduzeća u kojima će provoditi svoje ideje.
Ali, čini se da se o kompetenciji ministara u novoj Vladi neće puno zajednički raspravljati a to nije jamstvo za dobar početak.