Hrvatski veleposlanik u BiH Ivan Del Vechio najvjerojatnije će uskoro biti razriješen jer je bio prisutan barem u dijelu svečanosti »Dana Republike Srpske« 9. siječnja u Banja Luci, a taj je »Dan« Ustavni sud BiH proglasio neustavnim jer diskriminira Hrvate i Bošnjake.

Del Vechio se opravdava da je zbog drugačijeg povoda stigao tog dana u Banja Luku. »Nisam bio na svečanom postrojavanju ni na dodjeli odličja. Ne pada mi na pamet da idem na to. Bio sam na sastanku s predsjedavajućim Miloradom Dodikom. Nespretno je izabran datum za sastanak koji smo ranije dogovarali«, kaže on jučer. O njihovom susretu svjedoči i fotografija s Dodikom, a snimljena je valjda po završetku svečanosti, okolo ima još drugih ljudi.

Velika se povika digla na vrlo iskusnog diplomata, odmah sutradan je pozvan u Zagreb na konzultacije. Takav njegov gaf čini se zaista čudnim, jer on je sigurno znao da će svih 27 veleposlanika zemalja EU odbiti Dodikov poziv, a da će se odazvati jedino još ruski i srpski veleposlanik.

Ali, bitno je nešto drugo. Zašto je Del Vechio ove godine bio tamo, a prošle i pretprošle nije? Pa zato jer se ravnao prema velikoj naklonosti vladajuće hrvatske politike prema Draganu Čoviću, lideru HDZ-a BiH, sestrinske stranke Plenkovićevog HDZ-a. A ako su Čović i još nekoliko najviših HDZ-ovih dužnosnika i obnašatelja vlasti u BiH išli ove godine u Banja Luku, jer je HDZ BiH postao dobar partner Milorada Dodika i njegove stranke, nije li to bio sasvim dovoljan signal Del Vechiju da ode tamo? Čović je na svečanoj akademiji (a kojoj Del Vechio, kako kaže, nije ni prisustvovao) sjedio u prvom redu i bio predstavljen kao »voditelj izaslanstva hrvatskog naroda«.

Dakle, mogli bismo sad ovo povlačenje i vjerojatnu smjenu Ivana Del Vechija vidjeti kao jednu licemjernu predstavu za hrvatsku javnost. Javnost je s dobrim razlogom ogorčena (a iznenađena više i nije) da se daje legitimitet neustavnoj proslavi republike-države koju su malo prije početka jako krvavog rata u BiH ustanovili Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik i proslavi na kojoj se postumno odlikuje Slavko Lisica, čovjek kojeg je Hrvatska osudila zbog ratnih zločina, jer je temeljem Mladićevih naloga topnički tukao Šibenik. Nije ugodno sve to progutati, a svi su dobro znali što tamo mogu očekivati.

Ali, HDZ, okej, ponajviše Milijan Brkić, ali i Andrej Plenković, otkako su na vlasti, svesrdno su podržavali Čovićevu politiku i iznimno mu pomagali u predizbornoj kampanji. Možda Plenković intimno i nije neki veliki Čovićev fan, ali je zbog rovite situacije u vlastitom HDZ-a i zbog desničarske politike predsjednice RH koju je vodila i prema BiH, izabrao igrati ulogu velikog Čovićevog zaštitnika.

Plenković je bio prisutan i na Čovićevom ključnom predizbornom skupu. Ali, bio je i dionik svečanosti u povodu sramotne odluke o dodjeli počasnog doktorata Zagrebačkog sveučilišta Draganu Čoviću, a takvu odluku rektor Boras ne bi niti bio donio bez da je pitao vlast.

I, Andrej Plenković je i prije predsjedničkih izbora i nakon što je Čović te izbore izgubio, svesrdno lobirao među najvišim europskim državnicima da se mijenja izborni zakon u BiH zbog navodno nelegitimnog izbora Predsjedništva BiH, točnije hrvatskog člana Predsjedništva. Postizborni argument je da su Željka Komšića, hrvatskog člana Predsjedništva, izabrali bošnjački, a ne hrvatski birači. Koliko je poznato, nije bilo nikakvih pozitivnih reakcija na tu promašenu Plenkovićevu inicijativu. I nije točno da je i Ustavni sud BiH u svojim primjedbama na izborni zakon ustvrdio da je način biranja članova Predsjedništva BiH nelegitiman, o izboru za Predsjedništvo BiH nije rekao niti riječi.